RTV Teorija i praksa

karakterisala relativno visoka zastupljenost sluSalaca, mada još uvek nedovoljna kada se ima u vidu najčešća kategorija školske spreme u auditoriju. Najmanje slušalaca je iz grupe visokoobrazovanih ali zato oni koji ovaj program slušaju njegovom kvalitetu daju visoke ocene. Komunikacijske specifičnosti izražene čestim promenama stanice domaćina, jedan su od pozitivnih razloga za ove ocene jer upoznaju slušaoce i sa leksičkim obeležjima određene sredine iz koje su članovi tima koji realizuje emisiju. Tematski emisije su odslikavale presek najznačajnijih događanja u zemlji i Republici, shodno vremenu u kojem živimo. Mnogo je zanimljivije šta slušaoci koji slušaju radio misle o programu: najveću ocenu kvalitetu dalo je 5% anketiranih, pri čemu su najzadovoljniji Kraljevčani i to oni sa visokom stručnom spremom. Program ocenjuje vrlo dobrim 29% slušalaca, 41% dobrim, 16% dovoljnim, a ponuđenim sadržajem i realizacijom nezadovoljno je svega 3% ispitanih. Na prvi pogled ocene su zadovoljavajuće, ali još uvek ima nedostataka koje treba otkloniti. Emisija se ponekad zbog nepridržavanja dogovorene koncepcije opasno približava granicama „lokalizma” što se brzo može osvetiti јег se slušalac teško dobija, a lako gubi. Neshvatljivo je npr. da stanica domaćin pod rubrikom Danas u Srbiji emituje četiri priloga iz svoje opštine (kao da je jedan grad centar svih zbivanja u Republici), da se u najavi emisije zvučno obeleži učešće nekog lokalnog direktora koji tek treba da stigne u studio, a prećute „vrući” prilozi iz Knina, Vukovara ili Slavonije koji sadrže nove elemente u odnosu na sve ostale emisije radija i televizije iste večeri. Oluda utisak da se još uvek nedovoljno koriste prednosti radija u odnosu na ostale medije, pre svih brzina i ekskluzivnost, jer su reporteri često i akteri ratnih događanja koja su na žalost vesti dana. Briga da se slušaocu istina dostavi na primeren i brz način ne sme biti marginalizovana jer, podsetimo, jedan od zadataka novinarstva je upravo približavanje informacije svim kategorijama građana, bez obzira na stepen obrazovanja i kulture. Živimo u vremenu kada je

172