RTV Teorija i praksa

koga spektralne komponente ne doprinose kvalitetu zvuka. Time je učinjeno jož jedno smanjenje redundance; - signali na izlazu iz pojedinih filtara se dalje kvantuju različitim vrednostima i koduju različitim brojem bita; - na kraju se vrši pakovanje signala u ramove, to jest blokove, i utiskuje informacija o njihovoj dužini (bit allocation information). BANKA FILTARA Daćemo samo kratku listu najpoznatijih banaka filtara koji se koriste u sitemima sa visokokvalitetnim audio-signalima: - QMF banka filtara - koristi se za deljenje ukupnog opsega spektra ulaznog signala na 4 do 24 podopsega. Karakteriše se velikom kompleksnošću pri proračunavanju impulsnog odziva; - Polifazna banka filtara - daje odlične karakteristike sa manje složenom strukturom (slabljenje u nepropusnom opsegu filtra veće od 96 dB). Sa njom može da se ostvari deljenje spektra signala u 32 ekvidistantna podopsega i korišćen je u šemama prvog nivoa (slika 2) ili drugog nivoa (slika 3) u ISO/MPEG audio-koderu; - DFT (Discret Furier Transformation) sa sinusnim prozorom - koristi poznatu diskretnu Furijeovu transformaciju; - Modifikovana diskretna kosinusna transformacija (MDCT) - za dobijanje impulsnog odziva u osnovi koristi brzu Furijerovu transformaciju (FFT - Fast Furier transformation); - Hibridna struktura (polifazna + MDCT) - ova struktura sinletizuje dobre osobine polifazne i MDCT strukture (odličnu frekvencijsku rezoluciju) i koristi se u realizaciji nivoa 111, usvojenog od ISO/MPEG grupe (slika 6).

140