RTV Teorija i praksa

Ričard Šekner

VESTI, SEKS I SCENSKA TEORIJA

Televizijske vesti su napravile od pozorišta običnog života svoje posebno područje

Televizijske vesti mi deluju kao paradigma neobične vrste „liminoidnog” scenskog žanra (liminoid performance) koga ima sve više i više. One ilustruju teorije Gofmana, Tarnera i Girca kroz ponudu scenske vrste slične predstavi Skvot pozorišta. Uprkos njihovom očiglednom okviru ~ovo je pravi život”, TV vesti predstavljaju formu koja proklamuje „život je pozorište, i to je to”. Postoje dva vrste regularnih televizijskih vesti: lokalne i nacionalne („specijalne” vesti su nešto sasvim drugo). Poneke teme se obično preklapaju, i kasne lokalne vesti obično ponavljaju dosta stvari iz ranih večernjih vesti. Dakle, već na samom početku postoji neka vrsta ritualog ponavljanja tema. (U ovome, same vesti su kao reklame jer se zasnivaju na ponavljanju, obliku bajanja, kako bi uputile svoju poruku.) Kao što postoje dve vrste vesti, tako postoje dve vrste izvođača u vestima, oni stalni čije prisustvo uverava gledaoce u stabilnost sveta i koji nalaze, izveštavaju, i prepričavaju vesti. Neki od njih obično ostaju u studiju i to su „voditelji”. Drugi idu na teren. Druga vrsta izvođača su dramski izvođači koji takođe potpadaju pod dve kategorije. Prvo, postoje obični Ijudi uhvaćeni u ovaj ili onaj događaj, ponekad kao učesnici, ponekad kao svedoci. Samo zato što su bili u avionu koji je

151