RTV Teorija i praksa

programa i auditorijuma tokom 1991. godine traži nęka zajednička tendencija, onda je to pomeranje konceptualnog okvira i same misaone perspektive u istraživačkom angažmanu da bi se shvatili i obrazložili odnosi medija i auditorija u društvenim promenama. Suočen sa sudbonosnim zbivanjima koji mu odreduju budućnost i procesima u kojima je pozvan da učestvuje, auditorij se iz skupa korisnika programs radija i televizije pojmovno preobražava u društvenu skupinu opterećenu zebnjom,, okrenutu medijima za objašnjenja i predvidanja. „Glad za informacijom” postaje puka fraza, jer je obaveštenost i životno pitanje i osnova saznanja kao uslova za razumevanje vlastite situacije. A tada se i s većom snagom postavlja problem poverenja, Sukobi mišljenja, tržišno ponašanje, slobodni protok ideja iii pluralizam jesu apstraktne kategorije, ali neprestano se u društvenoj stvarnosti ispoljavaju elementi njihove konkretne sadržine. Čini se da, prema tekstovima koję smo prikazali, istraživači nisu nespremni da ove pojave proučavaju u komunikacijskoj dimenziji i kontekstu odnosa medija i auditorija.

197