RTV Teorija i praksa

Crne Gore (PSCG), te partije i drugog koaiicionog bloka pod nazivom Demokratska koalicija: Stranka demokratske akcije za Crnu Goru (SDA) i Demokratski savez za Crnu Goru (DSCG). Obje naznačene koaiicije su kasnije nešto mijenjale strukturu i međuodnose stranaka u njima, ali kao i kod programa za ovu analizu važi tzv. nulto stanje višepartizma, tj. ono koję je bilo u vrijeme prvih višestranačkih izbora 1990. godine. PARTIJSKO IGNORISANJE NAUKE Tretman naukę u programima crnogorskih partija je skoro identičan tretmanu koji ona ima u srpskim i hrvatskim programima, a on je stvarno nezavidan. Skoro nijedna stranka (sa djelimičnim izuzetkom SP) ne iznosi cjelovitiju viziju modernog naučno-tehnološkog progresu i adekvatne politike u podsticanju nauke, naučnog stvaralaštva, usavršavanja naučnih kadrova, i njenog situiranja u ukupne •društvene tokove. Sve njihove programske koncepcije se faktički mogu podijeliti u tri grupę: Prvu čine one partije koje su potpuno zaboravile nauku, tj. nijesu je ni u elementarnim naznakama uključile u svoje progrome. Takav slučaj je sa programskom osnovom Liberalnog saveza Crne Gore (LSCG), kao i sa programskim dokumenlima barske Nezavisne organizacije komunista (NOK) i albanskog Demokralskog saveza za Crnu Goru (DSCG). U njima ne naiazimo ni ovlašne naznake o naučnoj politici i uključivanju nauke u društvene tokove. Ukratko, nauka je uglavnom ostała izvan fokusa ovih partija. Druga grupacija partija, koje su samo uzgredno, skoro protokolarna, pomenule nauku i naučnu politiku jc najbrojnija. U njoj se nalazi i pobjednička partija (SKCG), zatim najjača opoziciona Narodna stranka (NS), i mnošlvo drugih opozicionih stranaka. Svima njima je zajednička mala pažnja koja je poklonjena nauci i naučno-tehničkom progresu.

57