RTV Teorija i praksa

Đorđe Đurđevič

KOLOPLETI GOVORA I ZVUKA (VIII)

Stalni radijski slušaoci (Sto će reći i potpisnik redova koji slede) proteklih nekoliko meseci - period apńl-jul 1992. godine - mogli su zaključiti da iz godine u godinu, povremeno menjajući programske sheme, i ne samo Radio Beograd u stvari dosledno pokuSava i nastoji da Sto je mogućno bolje i svestranije ispuni želje i udovolji zahtevima svog velikog, nevidljivog auditorija. Reč je, naime, o veoma raznovrsnom, odgovornom a i mnogostrukom radijskom procesu u kome se dosadašnja iskustva koriste za preduzimanje novih poduhvata. Kao i nebrojene radio-stanice širom sveta, i Radio Beograd - s obzirom па to da se bližimo kraju poslednje dekade ovog veka - ne może smetnuti s urna činjenicu da sve neodložnije valja pomiSljati na budućnost, na XXI vek koji tek Sto nije osvanuo. U tom pogledu, dakle, i Radio Beograd, svi njegovi urednici i saradnici, znaju i osećaju da sopstvenom voljom, sposobnostima i činom i te kako mogu doprineti budućnosti radija uopSte. Kada je ta budućnostposredi, u ovom trenutku nije naodmct da podsetim na podatak o knjizi koju je na zahtev Evropske unije za radio-difuziju pripremio Evropski institutza' medije, a na cijim stranicuma mnogi autori razmatraju sudbinu radija pośle dve hiljadite godine naSe ere. Džordž Vedel, direkror spomenutog instituta u knjizi o kojoj je rećnapisao je i ove redove: „...Postoji visok

71