RTV Teorija i praksa

službi muzičke umetnosti. A ta służba, tako neprekidna i nenametljiva, uvek je u redovima slušalaca Siereorame izazivala iskrene odzive i zasluženo poštovanje. SPOMEN NA MILANA KAŠANINA Premijera „Zvezdanih časova” Dramskog programa Radio Beograda, emitovana 26. juna 1992. pod naslovom Pronadene stvari - život i dclo Milana Kapanina, po scenariju i u reżiji Bratislava Ljubišića - u dobar čas oživela je sećanja na pisca i isloričara umetnosti koji bi poslednje godine svog života u nekoj srećnijoj i kultivisanijoj sredini proveo kao čovek-institucija, a ne kao Ijudsko biće koję je pośle svih životnih tegoba, nesreća i preživljenih nepravdi nanetih njegovom radu i opstanku, zaključilo: „Oslobodiću se svih tamnica kad me nestane...” Znajući da je tema život i delo Milana Kaśanina ambar u korne je nemogućno za potrebe vremenski ograničenog radiofonskog oblikovanja govornom rečju, izneti ma i vrećicu zlatnog zrna ogromne Kašaninove literarne zaostavštine - Bratislav Ljubišić učinio je ono što smatram da je najpreporučljivije; u dva-tri odlomka metodom Kašanin njim sarnim, a i svedočenjima Dejana Medakovića i Koste Dimitrijevića uz nekoliko drugih, suštastvenih i presudnih podataka, punu pažnju radijskih sluSalaca usmeriti na ličnost i na stvaralaštvo Milana Kašanina. Doda li se tome i glumačka veština Prcdraga Ejdusa da prefinjcno ukaże na nijansirane osobenosti kašaninovskih uzleta nad svim žabokrečinama osrcdnjosti i neznanja kao ncuništivih siła podncblja u kome je on proveo najvcći deo svog veka - dovoljno jc za vrednosl i uspeh emisije o kojoj je reč. Dovoljno isto onako kao Sto je jasna i duboko promišljena samo jedna Kašaninova rečenica iz njegovih značajnih knjiga: Bez zadivljenosti pred velikim, bez otkrivanja nepoznatog, bez prizivanja neočekivanog, bez radosti od susrcta sa poznatim i dragim, ja ne bih mogao ni umeo da živim...” Razume se, pošto iz opravdanih razloga već spomenute činjenice o kratkotrajnosti kao dramatu’rškom uslovu

84