RTV Teorija i praksa

Nevena Simić,

„Dnevnik“, Novi Sad

NASILJE JE DEO DEČJE SVAKODNEVICE - Akcija protiv prikazivanja nasilja na filmu i televiziji -

Deca imaju snažnu potrebu da izrastu u zrele i uravnotežene Ijude, ali to ne mogu da nauče sama. Potrebna Lm je pomoć i zaštita od masovnog produkovanja jeftinih ~umetnina“ s navodno ~komercijalnim“ učinkom. U dnevno-političkom listu ~Dnevnik“ uređivala sam šest godina podlistak za decu. Moji mali saradnici predložili su u jesen 1990. da pokrenemo akciju prikupljanja potpisa protiv prikazivanja nasilja na filmu i televiziji za mlađe od 18 godina. Uz tekst ~Ne übij, ne uči mene da übijam“ akcija je krenula u oktobiu 1990. Stiglo nam je više od dve hiljade potpisa iz cele tadašnje Jugoslavije. U januaru 1991. održali smo Okiugli sto o maloletničkom nasilju uzrokovanom vizuelnim medijima, i sav raspoloživi materijal poslali na odgovarajuće adrese na nivou republike i federacije, te u direkciju JRT - bez objeka, razume se. Radili smo i mnogobrojne ankete sa tinejdžerima i na osnovu tog materijala upozorili smo na loše dejstvo akcionih, krimi, nasilničkih filmova koje pretežno gledaju dečaci, te trećerazrednih, bezvrednih melodrama kojima se priklanjaju devojčice. Tokom 1988. i 1989. godine deca su prepustila televizore starijima u kući, jer je JRT prestala da poštuje vlastite programske šeme i na ekranima su neprekidno bile sednice, vesti, sednice, vesti, mitinzi, što su maloletnici doživeli kao specifičnu vrstu nasilja nad sobom - televizija im je oduzela roditelje, babe i dede. Zato već od 1990. godine razgovori sa vršnjacima i u minianketama ukazuju na to da su prepuštena sama sebi, osećaju se kao da smetaju roditeljima. Materijali koje smo prikupili ukazuju na to da: 1. Imamo začetak trenda produbljenog nerazumevanja među polovima: devojčice se ‘drogiraju’ trećerazrednim melodramama, a dečaci nasilničkim filmovima - film i TV im ugrađuju različite kodove, Srećom, ima dosta emisija i filmova koje gledaju zajedno; 2. Nasilničke filmove, pa i pomografske filmove gledaju sve mlađi uzrasti dece, jerje ta trećerazredna roba najpogodnija za brzo konzumiranje i navikavanje; 3. Besmisleno übijanje i bahato i obesno uništavanje stvari koje gledaju na ekranu, deca primaju kao model ponašanja. A neprihvatljive sadržaje gledaju zato što ta oblast nije regulisana

68