RTV Teorija i praksa

preko televizije, ali i zamislili se o fenomenu tog ~demokratkog“ medija. Veliki centri moći u Francuskoj, Britaniji, Moskvi, a posebno Nemačkoj, Austriji uticali su na naše mišljenje. A najviše apokaliptične televizijske stanice Amerike. Odgovoriti na pitanje mogu jedino tako da kažem šta ja, i šta sada (a to nije nevažno), mislim o televiziji. Najpre se oslobađam i same pomisli da televiziju, kao tehničko i naučno dostignuće, pokušam da situiram među ona najveća dostignuća, otkrića dvadesetog veka, kao što su uspesi atomske fizike, telmologije čipova, nukleame genetike, genetskog inženjeringa, informatike itd. Kao što ne mislim o fenomenu električne energije dok okrećem prekidač uz vrata mračne sobe u koju ulazim, ne mislim ni o sistemu komplikovanih, meni nepoznatih i nejasnih impulsa koji mi omogućuju da pritiskom na daljinski upravljač televizijskog aparata prizovem na njegov mali ekran odraz, zvuk i boju pokretne slike. Za Ijude svihmeridijana, pa i za mene, uz fenomen televizija uglavnom je vezana predstava o čudnim mašinama koje proizvode, emituju i primaju, podražaje nečega što je, uhvaćeno objektivima i reprodukcionim kolima elektronike, od stvamog postalo imaginarno, a tako, kao živa slika i ~istina“ i ~zbivanje“. A kad to ~stvamo“ i tehnički upakovano u kasetu, u memoriju, ~istina“ i ~zbivanje“, kao ponovljeno reprodukovanje nisu drugo do simuliranje, jer je ono što je bilo objektivno, realno, davno iščezlo, prestalo da postoji, mitvo je - ali se kao ~živo“ proizvodi. vaski'sava i kao nadstvamo briše razlike između događaja i njegove prostorno vremenske dimenzije. Imaginarnost poseduje pouzdane i uverljive simptome same stvarnosti. Model stvamog je mrtav, a kao nadstvaran živ je u zrcaljenju nestvarnog, ukinuta je razlika između živog i mrtvog. Film, svojom tehnologijom, nije uspeo da bude toliko agresivan, iako je i sam pokretna slika. Nijedna mrtva stvar, među svim stvarima koje nas okružuju, nije toliko živa kao televizor, tj. televizija. Ništa ne deluje toliko sirovo u činjenicama, koiiko prisutnost neke udaljene kamere. Televizija nam oraogućuje da ~dokumentamo“ i ~autentično“ budemo u „centru nekog zbivanja“, kome smo, samo pritiskom na dugme, postali gledaoci i ~živi“ svedoci. Ali, od ~autentičnosti“ i ~stvamosti“, i radikalne prozimosti „informacije" o događaju i njegovoj ~istinitosti“, samo je korak do malverzacije i do manipulacije. 1 da ne bih odugovlačio, da kažem: za raene je fenomen televizije, prevashodno, u umrtvljavanju stvamosti, u umrtvljavanju, u

160