RTV Teorija i praksa

STRIČEVIĆ: Vama bi bilo lakše, razume se. A Radoslav je umro u totalnoj pustinji, zavaravajući se na kraju još jedino tim Norinim imenom. Međutim, Nora nije ni znala da je on voli. To je poslednji apsurd. Sta hoćete još? ĐOKIĆ: To je manje važno. Važno je da je on umro bar s tom nadom. A gde ti je Jasna? STRIĆEVIĆ: Nestala. ĐOKIĆ: Zašto je pobegla bez zbogom? STRIČEVIĆ: Ne znam. ĐOKIĆ: Kako ne znaš? STRIČEVIĆ: Znam, Ljubomomaje zbog Nore. ĐOKIĆ: Ne verujem. STRIČEVIĆ: Pa šta drugo? ĐOKIĆ: Šta drugo? Nju je pogodilo nešto što nije znala dosad o tebi. STRIČEVIĆ: Ona sve zna o meni. ĐOKIĆ: Ne bih to rekao. STRIČEVIĆ: Ne, profesore, danas smo svi nekako uzrujani. Valjda se još pre podne iznervirala u Institutu. Profesor ulazi u autobus za Vrnjačku Banju. ĐOKIĆ: Čudan si mi ti, momče. Zatrpao si sebe, ugušio. Promisli o tome. I ... hvalati za ovaj razgovor. STRIČEVIĆ: Bio je to glup razgovor, potpuno izlišan. ĐOKIĆ: Slušaj, doći ću opet kroz nekoliko nedelja, potražiću te da nastavimo priču. Autobus polazi. Stričević viče za autobusom. STRIČEVIĆ: Da nastavimo? Šta da nastavimo? Nemamo šta da nastavimo... Laboratorija u Institutu, dan. Stričević radi u laboratoriji. Osim njega, tu je i jedna laborantkinja. Ulazi Jasna, besna. STRIČEVIĆ: ...Je 1’ zbog onoga?

189