RTV Teorija i praksa

STRIČEVIĆ: Dakle... JASNA: Dakle, ti. STRIČEVIĆ; Ja ne. LALE: Šta ne? STRIČEVIĆ: Neću. LALE: Dobro, ja razumem da si ti pogođen nerazumevanjem Instituta, Komisije... Ali zar ti ovaj naš trud i dobra volja Rafmerije ne znače ništa? JASNA: Slušaj, najlogičnije je da ti sam, makar godinu dana, vodiš rad na projektu. Mi nismo još sigumi. Rizikuješ da propadne takva ideja. STRIČEVIĆ: Tako to mora kod nas da bude. LALE: Ali zašto? STRIČEVIĆ: Znaš šta mi je rekao jedan u Saveznoj komisiji, moj nekadašnji islednik, bivši udbaš? JASNA (iznervirana): Ne znam i ne interesuje me. Ali sam Laletu rekla da ćeš odbiti. Jer ti si nekeko... Ti si izgoreo. STRIČEVIĆ; Tačno. Upravo to mi je rekao moj islednik. JASNA: Izgoreo si. To je bilo onoga dana u Institutu, u onoj svađi, posle na sahrani Norinoj, u razgovoru sa starim profesorom. Ja, prema tome, nisam bogzna šta očekivala. Ali sam mislila - übedićemo te da dođeš, makar i bez ambicija, da budeš duhovni menadžer. STRIČEVIĆ: Ne zanima me to više. LALE: Možda on hoće u inostranstvo. STRIČEVIĆ: To nikako. JASNA; Onda ćeš spasti na to da se vratiš u Institut i da radiš na međunarodnom projektu po Šumanovoj metodi. Ti da radiš to, hej, čoveče!? STRIČEVIĆ: Verovatno. JASNA: Šta onda dalje da razgovaramo. Ja sam danas uvidela da si ti... STRIČEVIĆ: Šta sam ja? Hajde, kaži, kaži slobodno. U tom trenutku žena uvodi u salon Višnjića u odeći za pecanje. VIŠNJIĆ: Kolega, hoćemo li? Zakasnićemo. O, dobar dan. (On se slobodno upoznaje sa Laletom i Jasnom.) Znači, vi ste doktorove kolege. A da li radite po Šumanu ili po Stričeviću?

206