RTV Teorija i praksa

tokom jednog dana. Ljudi se tokom sedmice ne smenjuju u kultumim aktivnostima po nekoj pravilnosti niti svi ravnomemo i naizmenično - danas jedni, sutra drugi - odlaze u bioskop, pozorište ili biblioteku. Stoga se može pretpostaviti, na jednoj strani, znatan obim grupacija koje sistematski i trajnije ostaju izvan nekih kultumih tokova, a na drugoj da je važno problemsko obeležje društvenog i individualnog života našeg stanovništva nepovoljna razmera između kultumih i drugih aktivnosti unutar raspoloživog slobodnog vremena 2 . 2.4. Dinamika slobodnih aktivnosti п korišćenju vremena Sadržinu slobodnog vremena ispunjavaju pre svega, uz praćenje programa radija i televizije (koje se, međutim, razdvaja na primami i sekundami nivo aktivnosti), oblici porodičnog i kolektivnog života u krugu domaćinstva i drugih prostora, zatim različite slobodne aktivnosti, od razonode, preko čitanja do odlaska u ustanove kulture. To je vreme kada se neposrednije i s punom predanošću prepušta zadovoljavanju kultumih potreba. U istraživanju svakodnevnih aktivnosti i budžeta vremena, vrednosna perspektiva pojma „slobodnog vremena“ ne operacionalizuje se kao potencijalnost nego faktičko korišćenje za izabrane aktivnosti bilo u samoći, okruženju kolektiviteta ili institucionalnim okvirima. Prikazani kumulativno, oblici kolektivnog života, kruga domaćinstva, razonode i specifičnih kultumih aktivnosti raspoređuju se tokom čitavog dana, s koncentracijom u periodima izvan vremena uobičajenih obaveza i

■ Analiza se, imajući u vidu predmet rasprave, ograničava na kulturne aktivnosti. Oblici društvene paiticipacije. u koje se uključuju i političke aktivnosti -učešće u manifestacijama, prisustvo stfanačkim zborovima, izvršavanje zaduženja i sl.odvijaju se takođe u okviru slobodnog korišćenja vremena. lako poslednjih godina ove aktivnosti imaju tendenciju veće učestalosti i intenziteta u stanovništvu kao celini, mada i ne toliku kako se čini, jer najviše dolazi do promena u formi i sadržini aktiviteta, a ne posvećenom vremenu, prema modelu budžeta vremena i prosečnim pokazateljima, one su znatno manje zastupljene od zadovoljavanja kultumih potreba, sa velikom razlikom u obimu iskorišćenog vremena između stvarnih učesnika i stanovnika u proseku (vidi Slobodan Canić, Svakodnevne aktivnosti i budžet vremena stanovništva centralne Srbije, Izveštaji i studije, broj 3, separat, Radio-televizija Srbije, 1993). No, model budžeta vremena kao instrument istraživanja identifikuje trajnije i kontinualno, svakidašnje ponašanje, a niveliše privremene, bez obzira na to koliko sadržinski značajne i burne, promene i diskontinualna zbivanja. Pokretanje ili aktivnosti desetine hiljada Ijudi u kraćem vrmenškom periodu ili jednom danu, kakvi su mitinzi, odlasci na sportska takmičenja i sl. u fondu raspoloživog vremena globalnog stanovništva, koje obuhvata različite grupe i generacije, ni dinamički ni strukturalno nemaju karakter pojava koje bi očitije oblikovale pokazatelje po modelu budžeta vremena. To je uostalom i analitička pretpostavka ovog modela.

59