SRĐ

— 144 —

0 Ksanti Iva kneza Vojnovića izašle su dvije ocjene u švedskijem listovima. .,Nya Dagligt Allehanda" u broju od 24 decembra prošle godine donosi: „То je vrlo interesantno i uza to vrlo rijetko poznanstvo. Prevodioceva je primjedba o »evropskoj« naobraženosti pisca uprav izlišna, jer se odmah vidi, da ovdje nemamo posla s kakvijem nevještijem prirodnijem pjevacem iz dubokijeh slojeva polunaobražena naroda, već sa spisatejcm, koji je obrazovan umjetnik s elegantnijem i u svojoj originalnoj vrsti fino izglađenijem stilom. Draž knige i leži uprav u lupkosti stila i u snazi, u intimnosti i bogatstvu nijanasa u opisivaiiu prirode. U ovome je opisivanu pisac majstor, i trebalo bi prilicno dugo ti-ažiti da se nade opis ravan opisu jesenske noćne oluje. Ovaj se majstorluk kaže osobito u slikanu mora: svaku nijansu, svaki otsijev šare i svako stane mira ili groze Ivo Vojnovićje u stanu da osluhne i to tako jasnijem slikama, kao da sami sjedimo na hridi obale, gledajući niz beskrajno more i slušajući huku valova. Priča je u sebi prosta, kao crtaiie haraktera, i ako nije bez zgodnijeh opažana i slikovitijeh poteza. Ako se radna čitaocu i učini odveć tanka, on će ipak za stalno priznati, da je našao više od pune naknade u opisima prirode sad snažnijem a sad nežnijem". „Svenska Dagbladet" u broju od 27 dc'cembra prošle godine donosi: „Ksanta je svakako malo znamenita, ali dražesna i zabavna khiga. ISezin je sadržaj bez osobita interesa, a glavna su lica takova, da dan današhi teško mogu pružiti što novo ili neočekivano. Alije to kniga o Dubrovniku i liegovoj jepoti, i ko poslije ranijih spisa prevodiočevijeli čezne za Lapadom, Pločama i Lokrumom, za stalno će s nasladom pročitati ovaj maleni roman, napisan od pjesnika, koji je sam roden u Dubrovniku i svoj grad |ubi više od svega. A u knizi i jest najlepše i najprivlačnije — kao što sam prevodilac opaža u predgovoru upleteni opisi prirode, sastučeni od lijepe jubavi i iiežno finog pogleda. Zamamliva je n. pr. ova slika (slijedi navod jednog mjesta u khizi). U ostalom je nekoliko sporednijeh lica pripovijesti dpbro i svježe prikazano, a prizori iz života primorskog stanovništva jako zabavni. Nad neukusnijem i lošijem romanima, koji još uvijek, u prkos svijem znacima neke promjene u boje, sacihavaju veliku masu prijevodne literature, Ksanta se Iva Vojnovića u svakom pogledu visoko izdiže."