SRĐ

13

tM S R Đ

God. III. Dubrovnik, 16. IVIarta. 1904. Br. 5.

IZ RENESANSE. Slike iz bokeškog' života. — Vicko Matov Tripković i Podnopojski). IV. 1. (5) Bješe oko deset iz jutra zadnje nedjeje mjeseca juna 1900. Iz župne cikve sv. Stasije izlazile po svršenoj službi božjoj Dobrojke, nagizdane kao da na pir idu. Tri stara pomorska kapetana (koji beru mjesecno po dvanajest fjorina iz „Pio fondo di marina" poslije nego su svaki po više od četrdeset g'odina pošteno zapovijedali brodovima sa „bandiera nazionale") posijedali na taborju ispred crkve uz konta Andra Perinovića, a podaje od nili stojao kapetan Niko Sokolović i slušao doskočice, što ih „nostromo" l^iubo prišivao rodicama, kada su mimo nih prolazile. * * * — Dakle u Kini rat neizbježiv! — otpoče kapetan Ivo, pošto je zapalio usjekom simsiju. — Nemaćki poslanik kod kineškog dvora, barun Ketteler, bio je ubijen na putu od kineškog vojnika po nalogu principa Tuana. — I sva su skoro poslanstva u Pekingu izgorena — prifati kapetan Jozo — a samo skrajnim naprezanem brane se naši pobjegli u engleško poslanstvo. — Ta su se bezakona i grdne povrijede međunarodnoga prava mogle ocekivati odavna — živahno će kapetan Ilo.