SRĐ

19

S R Đ

God. III. Dubrovnik, 16 Aprila 1904. Br. 7.

IZ RENESANSE. Slike iz bokeškog života. Vicko Matov Tripković (Podnopojski). VI. (7), Ulomci iz pisama doktora Krila (koje je pisao piscu ovih slika i dopušli mu da se nima posluži, ali ne prije nego li isteku tri godine od niliova datuma). Веб, 26. jula 1900. Egoizam vlada svugdje, a ako je još gdjeko iole alti'uista, svak mu se smije. Nego za to jakoga temperamenta čovjek ne će poći strujom fukare, već oplemeneno srce negovo naći će zadovojstva u dobrim djelima. A baš ko mi priječi, da pred drugijem hinim blaziranost, ako me inače ismjehavaju! Znam da svak nema toliko jakosti da može odoleti jakoj bujici, ali može barem reći u srcu svomu: ,,0di profanum vulgus et arceo!" Beč, 30. jula 1900, Sinoć su me oko dva sata u noći došli zvati da idem pomoći jednom na samrti boniku. Negovog liječnika ne bilo kod kuće, pa se obratili meni najbližem u komšiluku. Pošao sam kod toga staroga nežene, oko kojega su se vrtile tri stare koštunave babe. Bio je u agoniji, a ja sam mogao samo da konstatujem blizu smrt. Nego ,,ut aliquid fieri videatur'- probudim bližnega apotekara i sa kupjenom dozom etera vraćao sam se da mu je uštrcam. Kad sam stupio na vrata jadnog pensionirca, drmala ga za ruku stara negova gazdarica i vikala u vas glas: „Gospodaru, hoćeš li što meni ostavit!"