SRĐ

S R Đ

God. !li.

Dubrovnik, 30. Septembra 1904.

Br. 18.

Iza Tri Crkve, na Boninovu (kod Dubrovnika), s početka prošloga vijeka, prost čovjek ne bi tuda prošao, da si mu dao i zlatnu jabuku, jer se kazivalo da teško straši u polači Stjepovića (Skočibuhe ili De Stefanis). U polači su stanovali — po kazivanu — legromanti, koji su se bili zapisali tomu drugu — nalet mu bilo! A ko su bili ti legromanti ili negromanti? Bili su glavom framasuni, .te bi se sastajali iz svijeh strana svijeta u Stjepovića dvore na dogovor, a noćno bi letjeli i općili s hudobama. Osobito bi se stanili u neznano doba u CiciJiju na Stromboli, gdje je odušak pakla, tu su pak].ena vrata. Framasuni bi vazda išli onako zamišjeni, jedan po jedan, a najviše ih dvojica, da to ne upada čejadi u oči. Odijelo im je crno: gaće bez ćinturina 1 ), prsluk sapet do ispod brade, gdje viri kratka bijela oburlica 4 ), a koret im do lista, isto crn i zapučen, kao da su popovi. Ne obuvaju otvorene ulaštene crevjice zlatnijem ili srebrnijem zaponom, nego prusijane 3 ); na ruke navlače crne rukavice, a na glavi im visoka patenta 4 ). Obično se profesaju 5 ) u Parizu, pa se tako vrate obučeni, i najmilije im je da govore francuski. S prva se nije znalo zašto im je tako duga jaketa 6 ), ali dakako neka je raba uprezala, da joj je u gospara u repini dva aršina, na rukama kuke, a na glavi rožine ka' u ovna devetaka.

') Opašiiaka s ) ovratnik 3 ) zatvorene fiizme na gajtan ') cilinder 5 ) svečano se zavjetuju. б ) koret.

52

\

ч