SRĐ

418

СРЂ. - SRĐ.

služiti kao ugodan predmet slikaru. Slika bi mogla prikazivati: Idilsku kućicu, obasjanu suneem sa zapađa, okićenu zelenilom, pravo gnijezdo ljubavi, koja je privukla i prikovala na ulici mladića, te očekuje kao će se promoliti na prozoru lijepa ženska dostojna toga okvira ! . . . U blizini motri ga starost, koja bi mu htjela dati znak da bude oprezan, itd. U istini Murtalu poznato bješe da su dvije bašte na prodaju kao zemljišta za nove zgrade, koja će zemljišta naskoro sjekira i motika očistiti od prorašća! On je već odavna sracunao, da u Biogradu novac uložen u zidanje naj veću dobit donosi, i ako je već veliki dohodak koji glavnica donosi, kad se da pod kamatu. Proračunao je takođe, da ta kućica donosi godišnje 25'5. Udovica Rosićka uzela je pod najam i izdala je njemu, Murtalu, krajnju sobu za nešto manje nego što iznosi cjelokupna kirija! Po duši, tu ulazi doručak, osvjetljenje, ogrjev i posluga. Da, uoči toga dana bješe Murtal najmio sobu kod udovice, iz koga će stana s vremenom, ako Bog da, slavan i bogat,, preseliti se u kakav dvorac u sredini prijestonice ! Murtal uđe u trijem, iz koga drvene stube izvode pred dvojavrata: desno su gazdaričina, lijevo njegova. 0 dovratniku višaše ključ. On otvori i uđe. Prema jedinom prozoru bješe divan, u jednom uglu krevet, u drugom sto sa dvije stolice, u trećem gvozdena peć i umivaonik, u četvrtom kovčeg sa stožićein knjiga, a pored njih samovar. Murtal naj prije pogleda svoje stvari, pa na sve ostalo, pa se pruži na divan i reče u sebi: „Htjelo se, veli gazdarica, da prozori s ulice budu u simetriji, a da se u isto vrijeme dobije ova soba, odvojena od ostalih. Ovo je doduše ideal stana čovjeku samcu, koji je prinuđen da se zadovolji jednom sobom, ali suviše mi je skup! Uopće ideali ne vrijede onoliko, koliko se za njih troši, biio u novcu, u nervima, u mislima ! . . Nego, ded sada da lijepo, na tenane, računamo!" I zadubi se u računanje! Dušan Murtal, rodom Ličanin, zagrebački đak, činovnik ministarstva flnansija u Beogradu, bješe u dvadeset osmoj godini. Njegovo porijeklo i prošlost ogledahu se na njemu. Krupne kosti, nezgrapno držanje, neke prostačke navike odavahu,