SRĐ

С РЂ ШS RĐ

Год. \Г ДУБРОВИИК, 1С децембра 1ППА Б Р- 1Ц Qod. v • DUBROVNIK, decembra Br. 1чЈ -

LANJSKI BADNJAK. Sličica iz đubrovačke okoline.

Kristo P. Dominković.

— Hoću da mi svakako đođeš ovih svetaca k nama; priglavljivao mi kum Nikola nekoliko puta, kad se jedno desetak dana pred Božić vidjeh s njime u gradu. Caca mi je, kaže, prikričao da te svakako vidim i da ti ovo recem. — Znam ja kuma Ivana; odgovorim mu. Voli on da mi štogod prica pri ognju. Nego, pozdravi mi ga puno, i kaži mu, da mi se nada baš na badnji-dan. — Nemoj, kumane, da mi poreceš; pri rastanku će mi kum Nikola i rukuje se sa mnom. — Pa kad ti obećah, covjece božji, ne ću s manjega. — Taman! — Zbogoml — Zbogom I * * * Božićno je doba, pa i nije čudo što je studen. A opet nekako, i nije, Bože mi prosti, ni Božić, ako nema studeni; ne ću baš da rečem snijega, jer su rijetke te godine, a još rjeđi Božići, kad snijeg obijeli moje selo; ali opet, neka je studeni! Kad se na badnji-đan dobro razdanilo, uputim se do kum Ivana, kako mu neki dan obećah sinu Nikoli. Jaki, studeni sjevernjak, zalijeće se silovito i nenadano, rašćistio nebo pa zavija po čistini ili se goni sa gustim maslinama i vitim čempresom, a kroz ogoljele grane ostalih stabala stoji ga cijuk, da ti se lijepo koža ježi. Ja se ugrnuo što bolje mo43