Što da se radi?
VIII,
— Saša, ti me nijesti pustio, da izgovorim sve, što sam htjela o stvari, reče Vjera Pavlovna, kad su nakon dva sata sjedjeli kod čaja, |
— Ja te nijesam pustio, da izgovoriš? Ja sam kriv?
— Dabome.
— Tko je počeo ludovati?
— Žar te nije stid?
| — Zašto bi me bilo stid?
— Zato, što kažeš, da sam ja počela lu. dovati, Fuj, kako možeš tako kompromitirati skromnu ženu svojom llegmatičnošću!
— A ja sam povjerovao onomu, Šio si 5Ovorila o ravnopravnosti. Ako postoji ravnopravnost, onda postoji i u inicijativi. :
— ila, Ba, ha Kalo se učeno izražava. No, zar ćeš me okriviti zbog nedosljednosti? Zar ja ne nastojim imali ravnopravnost i u inicijativi? No, Saša, sad ja dajem inicijativu za produženje ozbiljnoš razgovora, što smo ga prekinuli, :
— Slobodno, no ja te ne ću slijediti, Ja ću poprimiti inicijativu u zaboravljanju. Daj mi ruku, |
— Saša, ta moramo svršiti razgovor.
— Sutra. Sad me, kako vidiš, suviše za-
nima proučavanje tvoje ruke.
412