Što da se radi?
tako,
I bez njih uz tebe Plamsa oganj u krvi, I bez niih pored tebe Gori lice rumenilom, I burkaju se grudi,
I svijetle se oči
Kao noću zvijezdice.
XVI. ČETVRTI SAN VJERE PAVLOVNE. Sanja Vjera Pavlovna, da joj se približuje
poznati, — o. kako poznati glas, — iz daleka, pa sve bliže i bliže —
Wie Bench leuchtet Mir die Natur!
\Wie glanzt die Sonne! Wie lacht die Flur!
I vidi Vjera Pavlovna, da je sve upravo
Zlatni sjaj pokriva njivu, Polje je puno cvijeća, Želeni se i šapuće šuma, koja se šareni
___Od cvijeća. Miris se širi s njive, s polja i iz šume,
Ptice skaču po drveću i razliječa se stotine i stotine glasova, Iza njive, iza šume, vide se isto tako bujna polja i šume. Sve Je osvijetljeno suncem, Po nebu plove srebrni, zlatni, grimizni i prozračni oblaci, Priroda se raduje i raduje drugoga; izbija svijetlost, toplina, miris i pjesma. _ Ljubavlju i nježnošću napunjaju ti se grudi; čuje se pjesma radosti i nježnosti, ljubavi i dobra »o, Zemljo! o, nježnosti! o, ljubavi! o ljubavi
430