Što da se radi?
— Vi imate vjerenicu ?
— Da! ___ To je iznenađenje! Student — i već ste vjeren! Je li ljepa? Volite li je? ~ — Da, vrlo je lijepa, i ja je vrlo volim,
— Je li crnka ili plavka. |
— Toga vam ne mogu reći, to je tajna.
— Ali kakvu vam je tajnu žena ona povjerila, da vas prisili na izbjegavanje njihova društva?
— Ona je opazila, da ja ne volim biti u lošem raspoloženju, pa mi je prišapnula takovu njihovu tajnu, da ja ne mogu vidjeti žene, da se ne ozlovoljim, — stoša ih izbjegavam.
____ Vi ne možete vidjeli žene, a da se ne ozlovoljite. No vi zbilja ne umijete govoriti komplimente. — Kako da vam inače kažem? Žalii znači biti u lošem raspoloženju.
_— Zar smo mi toliko sažaljenja vrijedne ?
— Nijeste li i vi žena? Treba samo, da vam saopćim vašu najdublju želju i vi ćete se složiti samnom. Ta je želja zajednička svim ženama.
— Recite, recite.
— Etoje: „ah kako bih rado bila muškarac!" Nijesam našao žene bez te lajne misli. Većinom nije ni tajna — ona Se javno iskazuje, pače i bez da se izazivlje; čim je žena bilo čime nezadovoljna, odmah čuješ: „Mi smo žene bijedna stvorenja!" ili „muškarac je ipak nešto posve drugačijega od nas žena” ili otvoreno: „ah, zašto nijesam muškarac!“
Vjeročka se nasmješila : — istina, to se može čuti od svake žene,
84