Što da se radi?

se i za njih brine, kao što se brine o mnogoćem, o svemu. Kad bi se one sprijateljile s njome, ja više ne bih imao razloga da ih žalim, i nestalo bi njihove želje: „Ali zašto se nijesam rodila kao muškarac!" Da je poznadu, bilo bi ženama isto tako dobro kao i muškarcima, -

___Monsieur Lopuhov, molm još jednu kadrilu! — Pohvalit ću vas za to! I on stisne njenu ruku, ali tako mirno i ozbiljno, kao da joj je drugarica ili ona njegov drug, — Koju kadrilu želite ?

— Posljednju.

= |Dxo)sya0) _

Marija je Aleksejevna nekoliko puta obilazila oko njih tijekom plesa.

Što bi pomislila Marija Aleksejevna o njihovom razgovoru, da da je čula? Mi, koji smo ga slušali od početka do kraja, možemo ustvrditi, da je takav razgovor u vrijeme plesa neobičan. Najavljena je posljednja kadrila-

_ Mi smo dosad govorili o meni, reče Lopuhov: — to nije ljubezno s moje strane, Što samo o sebi dovorim, Sada hoću da budem ljubezan — pa da govorim o vama, Vjera Pavlovna. Znate li, da sam ja o vama imao mnošo Bore mnijenje nego vi o meni. A sada... no da, o tom poslije. Ali ja sebi ne mogu da rastumačim jedno: recite mi vi. Hoće li skoro biti vaša svadba ? |

— Nikada. :

___A- tako sam i mislio ova poslijednja tri sata, otkako sam otišao od kartanja. No zašto on sebe smatra mladoženjom?

86