Student

» UNIVERZITETSKA HRONIKA «

А N КЕТА „S Т UD Е NАТА“ Zašto nema udžbenika Dr. Nikola BANAŠEVIĆ: UDŽBENIK OGRANIČAVA

— Za studiranje treba zna ti bar jedan strani jezik Za naš Fakultet ne treba toliko udžbenika kao ra ostale društvenih nauka pravni i ekonomski... Kod nas treba da se studira izvorno, da se čitaju književnp, dela, da se prouCava literatura, da se studira jednom -rečju... Kod nas je drukčija situadja nego kod ostalih fakulteta i po tome što naš stuđent studira samo jedan Udžbenik bi zato, mogao imati i negativnog dejstva samo bi

ograničio studenta. То ne znači da udžbenici ne mogu biti od koristi, oni i jesu to, ako služe samo kao potsetnici, kao vodiči za istraživanje i studiranj Kod nas ima malo Ispita diplomski i po nekoliko sporednih, to su pomoćni predmeti, za koje mi uglavnom imamo udžbenike. Oni su tu od velike koristi, po-

što se ti pomočni pređmeti ne studiraju, već — ибе. Za ' pravo studirarijč, za »A« predrnete, mislim ipak ne bi trebalo udžbenika, jer bi oni ograničavaU studente, onemogućavali loi im ćak i koriščenje literaturei Onđa, biio bi potrebno da svaki naš student zna bar po jedan strftni jezik, i to ne samo radi ispita, već da bi se шоgao koristi stranom literaturom, po.što naš Fakultet, a i ostali fakulteti društvenih nauka zahtevaju velika znanja, pa se za ne može ograničiti samo na našu literaturu. Kođ nas nije nužnost za udžbenicima takva kao na Pravnom i Ekonomskom fakultetu gde ima oko đvađeset pa i više ispita. Naši studentl imaju jedan glavni predmet i dva tri pomoćna. Za pomoćne predmete uđžbe nike uglavnom imamo, a za glavne текао sam već i nisu potrebni, pošto postoji bojazan da pnl ograničavaju. студент

НЕОСТВАРЕНА ИНИЦИЈАТИВА

Веома сложед проблем je материјална заигшта студената нашег Универзитета. Постоје низ устаноза које се баве обезбеђењем студената на рагзличите начине: домови, ресторани, студентска поликлиника, студентски позајмни фонд, студентско потпорно УДРУжење и комисије за crmггецдије. Руководство над свим овим устансвама ггмала( је цеитрална управа, која је касније због ортантгзациопих слабости ук»гнута, па је руководство делом ггредузео Савет за ггросвету и културу Народног одбора, а делом економско одељешчР •' Универзитетскрг одбора СС. Због неПостоја)н>а једног тела које би се бавило материјалном и адравственом заштитом рту двната, дошло се на идеју да се оформи, у оквиру Унивеозитета Упр>аlва за материјална гштања студената Београдоког универзитета и она је марта прошле године и форми!ранаl* Са циљем да координира рад свих поменутих установа и врши увид над н»иховим пословањем. Али статус ове управе ни до данас није ретулиса!н, како у погледу њене унутрашн>е организације, тако и н»ен однос са универзитетском управом и домовима, рестооанима, удружењима итд. Не зиа се оквио њене наДлежности. Најбитније за решење њеног правнот положаја јс питање да ли је то самостална инстанпа Универзитета или је то само вид делатности секретаријата Универзитета. Шест 'месеци очекује се доношење правилника којим би* ‘се утврлио стутус ове Управе, али решења нема. Уттрава за маlгеријална шггања је преко своје комисије већ саставила два предлога правмлника за рад и организапију, али се даље није ништа предузнмало; Због тога овако важни послови свагкодневно трпе и све вигне he трпети. Да се и не говори о томе да нерешавање статуса једне овакве инсташте онемогућава доношење пра вилника зр рад подомчних устадова. Због тота јс Д°“ ношетне правилника неопходно, јер је то база за рзд ове уттраве. Овим изношењем не може се сагледати све и што јо предвиђено поднетим Ефа*вилницима који детаљно предвићају потпуну оргвлизапију службе материјалног обезбеђивања и адравствене заштите студевата. Сматрамо да! Је крајн»е време да се укиверзитетска управа овим питан>ем озбиљно позобави, да га постави на) дневни ред и донесе конанну одлуку о

в. ПЕТКОВИЋ

Dr. Milan ŽUJOVIĆ RASTERETITI NASTAVNIKE DRUGIH DUŽNOSTI

Nastavnici beogradskog Pravnog fakulteta, prvi su pristupili izdavanju udžbenika iz svojih predmeta, koji su služili ne samo studentima našeg ved i , ostalih pravnih fakulteta u zemlji. Većina profesOra postarala se da studentima pruži ako ne stalrie ri oiio privremene udžbenike koji pretstavljaju građu za spremanje ispita. Na našem fakultetu vrlo je teško preporučitl stuđentiша đa se korlste prevođima strai\ih kniiga. Zbog toga se moralo pribegavati drugim sredstvima. Cesto su stuđenti zahtevali od svojih profesora đa im stave na raspoloženje beleške koii su im služile kao potsetnik za prfedavanja i umnožavali su ih kao . materiial za spremanie ispita. Nepotrebno је zadržayati se na rđavim stranama ove metođe rada. Dovoljno je no menuti da su takva skripta i nepotpnna i nepraktična i đa bi bolje bilo kađ bi se profesor zadovoljio time da pruži svojim stuđentima ma terijal po kome će ispitivati, nego li da prizna kao svoja, skripta koja nereprodukuju verno niegovu živu reč kojom je izrazio svoju misao. Ove su pak publikacije od velike pomoći stuza spremanje ispita. Rešenie problema udžbenika nije tako jednostavno. Izlaz iz tesnaca u kome se povremeno nalazimo u pogle du nedostaianja udžbenika na razne se načine može shvatiti. Tako npr. trebalo bi osloboditi pojeđine nastav nike od preopterećenosti i s pravom bi se moglo od njih očekivati da u dogledno vre ше pririreme udžbenike za svoje slušaoce. Ukoliko је za pojedine predmete nemoguće dati odmah udžbenike, moglo bi se organizovati štampanje skripata sa predavanja preko izdavačkih preduzeća, koja bi stupila u direktan kontakt sa predmetnim nastavnicima i obavezala se da studentima liferuju tabak po tabak, prema to me kako se bude odvijala nastava. Najzad, mogla bi se pristupiti sa više sistema i bržim tempom ostvarenju ideje koja je ponikla na Interfakultetskim sastancima, odnosno podele rada između nastavnika istorodnih predmeta na raznim fakultetima u zcmlji, u cilju spremanja udžbenika. Po toj zamisli svaki bi nastavnik obradio u

vidu monografija ili posebnlh studija po jeđnu partiju nastavnog programa, a njihov skup činio bi sastavni deo jedrie celihe. Možda tb rešenje riije idealno sa peda goSke tačke 'gledišta, ali jd nesumnjivo da bi se time po punila Jeđrta pratniria f hrrižtla dćt'bljrib'jJflca *ri6dM£a' za solidno obrađivanje nauke. AKTUELNI PROBLEMI UNIVERZITETA OPŠTI SPISAK - OPŠTI PROBLEM

Knjiga etudenata opštl spisak, je modus kojim se riiože regulisati status stuđenata koji, prema sadašnijem režimu studija nisu шо gli upisati semestar. Opšti spisak je ustanovljen na petnaest fakulteta Beogradskog unlverziteta i u njega је u- < pisano 4001 stuđerit. Različiti ijslovi na. raznim fakultetima i nastavni progpami koji uslovljaju. odlažeoje u opš.ti spisak, đopuštaju karakteristične zaključ ke. U opštem spisku je najyiše studenata sa prve i dru ge godine, јег; su na nekim fakuiltetima jedino, ove đve godine ohuhvaćene barije. rotn. Sem toga, očigledno su nastavni programi krcati suvišnostima, ili u najmanju ruku nepotrebnom opšimožću. Tako se, naprimer, na Pravnom fakultetu na drugoj godirii izučava gradivo koje u udžbenicimai zauzima 5000 strana (tu su i.tri, najteža predmeta u. toku „stuđija dok gradivo treće go>đine (na'kojoj ’neraa barijeга) iznosi svega 2000 strana. 1 П drugim fakultetima je , sllčnai situacija. Skučeni školski prostor, nedostatak nastavnog kadra (naročito na tehnici) uz to •- slabi uslovi za rad, materi' jalne nepriike itd. dovcde mnoge studente u .situaciju da ne ipogu redovno upisivati semestre. Kapacitet ,biblioteka po studentskim domovima i fakultetima je vrJo mali. One ne mogu da pri , тае, sve studente. Poređ ovih ; pbjetetivnih razloga koji de■tcrmipiSu situaciju ц kojoj „ |e a nalaza jedan ne mali broj . . bd • < n tPmostf;‘krbse ipak Зфп! 'štti ‘ *•;* *‘feetttli fešfp'iriistf' 'tđSžili; ntižari napor na izuĆavanju roateorije.

PISE; JOVAN MARJANOVIC, SEKRETAR UNIVERZITETSKOG KOMITETA SSJ

Ankete organizovane na nefcim fakultetima, isatiču u prvi plan jeđmo pitanje čije < rešenje (bar delimično) može da se nade. Mnogi se žale па uslove rada. Jedan, ne ba.; velifci broj, polazi sa samokritičfcog stanovišta, priznarjući da se riije đovoljno savesno rađilo. Išppstavlja se činjenica đa Studenti prvih godina neozbiljno shvataju stuđije. Neuredno se posećuju, ili uopšte ne posećuju predavanja, vežbe, ne prati se kontinuirano.nastava. .Tome treba dodati •da oni koji su već duže u knjizi studenata ne pokazuju ozbiljni napor da izađu iz nje. ‘ J ećji dodatak dobijaju oni j&pii ispita.ođ bfpj a išpita ■ obaveznih, za godjnu. Чр ve‘ clf sfilčaje^a 1 " materijialiu položaj ovih studenata se f menja upisom ti opšti spisafe.

Neki od njih. radi poboljeanja materijalnog položaja, stuoaju u radni odnos iako im to katkad nije najsrećnije rešenje situacije. To su obično honorami poslovi koji su česlo daleko od njihove struke. Tako se stvara ča-» robna Ijuljaška; na jednoj strani se trenutno poboljšava materijalno stanje, na drugoj se produžavaju studije. Iz tog začaranog kruga se vrlo teško izlaži 1, faktički, sitrucija postaje mnogo teža. Logična posledica svega toga je opađanje dmštve ne aktivnosti kod ovih studenata. Razumljivo je da se ima u vidu psihološki momenat trenutnog neuspeha, ali ipak ne treba đopustiti apsolutno opravdanje aktivnosti (neplaćamje Clanarme, nedolazak na sastanke, neposećivanje pređavanjai, dlskusija, skupova itd.) Kad se već nalazimo pred đonošenjem faikultetskih statuta, moramo istaći da bi oni trebalo da sadrže neku odredbu koja usklađuje obim gradiva za prve đve godine studija. Skolske vlasti fakultetsfci savjeti, moraju sa svoje strane naći pogodnu formu vezivanza studenata za fakultet. U tom smislu (I pored slabog kaipaciteta vežbaonica) i laboratorija) trebalo bi đozvoliti ovim studentima da prisustvuju vežbama tamo gde im je ,to uskraćeno. Na stručnom planu mogla bi se organizovatl posebna pređavanja, seminare i vežbe za ove stuđente. Morao bi se odrediti vremenski termin kojim se Qgraničava rok opetanka u : o“St©m spisku itd. Ove mere bi, verovatno, pomogle smanjenju broja studenata u opštim spiskovima. СЛУЧАЈ

Узвртео му ce отац, па мери и премерава стару путну торбу, да се диплома не би изгужзала. Видео сам малочас како je тај исти отац развио исцртану хартију и гледао је, и поново као др је хтео да утврди да ли је све то вредно оноликих па* ра које су за ових седам година... А онда је погледао у сина, и као да се о* свестио, оавио мирно диплому, па сина јОш дуга гледао и смешио се, стари. И сада да се опростимо, I>екао је, са Београдом А млади лекар је пушио и био замишљен, и на очево „да се опростимо са Београдом“ није ништа одговорио. Он је још пре последњих испита решио: „Најпре у Јабучје десет дана, јер сам дао реч, а онда кући“.; И сада, после тих десет младићевих дана проведених у Јабучју, огац није дошао да одведе сина кући, плашећи се да младић не зажели да се још који дан прошета велеградом, као свршени лекар, и тако стуцка хиљадарку-две више. Отац је дошао цз пуке радозналости, и сада је савио диплому, и нашао Јој места У старој путној торби, и смешећи се гледао сина лекарв. Да није било „приручника“, не знам како бих преспавао ноћ каже одједном младић. Hoh? Јабучје?... • • Када су то поподне легли у своју собу да се одморе, били су сви на окупу двојица се шесте године, два апсолвента и гшади лекар. Онда су се отворила врата

и упгао је задихани сељак Четворица су погледала у петог. Млади лекар је узео торбу и поцгао за широким човековим леђима. Пошао је да изврши свој први преглед. ... Човек је гацао по блату, лекар је иза њега проналазио његове стопе. Чинило се да човек има поверење у младића. Уосталом,- пије мНого говорио. Журио ie. Село С. је четири и по нилометра удаљено од Јабучја. Тек кад су ушли у чисту сеоску кућу, младић је сагледао човеково лице. Очи су км се среле. Ондг је човек рекао; „Помагај, докторе!“ и младић се сетио да Је издалека пуно пута чуо те речи. На кревету је лежала онесвешћена жена поднвдулит ногу. Испрекиданим реченицама човек ie испричао како је нека стара лекарка рекла да његову жену треба зрачиги. Зрачили су je, а Iboj је постало те-

же. Онда су је однели у клинику и поново је вратили натраг неизлечену. . Оба су јој бубрега начета. i Жена је лежала непомична. Крај вратију је плаi кала девојчица. Млади лекар је тамо неке године, која ie призшла, полагао патофизиологију и у овом > тренутку се сетио неких ствари. Сетио се да никада др тада није „вадио крв“. Болесница je имала прзтги* сак 190. Вена. Пронаћи је првим убодом. Неће ли рука да задохти први пут. ■ Kpai вратиlу девојчтша пла че. Нека ућути Зашто га човек тако гледа? Да ниlе-открио младићсву бојазан? Како ie мало пре рекао Tai човек: ~Помага.l, докторе!“, а онда испричзо све оно. Јасно је да помоћи нема. Потекла је венска крв. ТЈедесет грама. ..Доћите cvrna да ми какако ioi ie“. „Оћу, докторе! Фала ти, докто<ре!“ сгљак је отво-

рио врата, и младић је пошао кал»авим путем, избраздавим двема дубоким пругама, натрег у Јабучје. Да није било „Приручника“, не знам како бих преспавао ту ноћ, каже млади лекар. Овако, прелистао сам књигу и видео да је требало да урадим све оно што сам урадио. Мирно сам заепао« Тек настаје учење. Књига ми је сада потребнија него пред испит. Сељак је сутрадан дошао. „Жени је боље. Освестила се.“ Па ипак је млади лекар поново гацао по блату за човековим леђима у се=ло С. Његов први пацијент се заиста боље oceha, оток је спласнуо, али ... Лекар је позвао човека устрану и затражио од њега да буде храбар, вероватно у исто време тражећи и од себе исто то. „Овде помоћи нег. ма. Њој не говорите ништа ~ .“ Човек је остао миран, јер су му то већ рекли, али и захвалан, јер су његовој жени поново продужили живот. Први случај младог лекара ie био завршен. Био бих срећнији да сам на првом cboit походу излечио болесника, Ипак, лед је гтгобијен. Поуздање је стечено. Ја не знам шта је мислио отац док је гледао диплому свога сина малочас. али чуо сам да је син гледајући je без страха рекао како све тек почиње У малом провинциском градићу на југу Србије, где их чекају овога дана мајка и сеетра? или... свуда тамо где 1е човек коме треба помоћи.

Бане Јовановић

J