Topola

92

KSANDA. No vidiš! A je li Ti je žao? KLARA. Ah, znate, jest i nije, kako se uzme; ja Vas gospodično i gospodina grofa Stanka jednako ijubim. KSANDA. Tim bolje! (otvoniist.) Sada čekaj, da pročitam list! (Postopi maiko na stran i čita :> „Mila Klarice! Sutra dolazim k a šoj gospoštiji, da govorim s tetkonr glede imanja Borovca, koje je pod parnicom više godina medju obiteljmi Orebovaca i Galenića. Pazite, da se nemimoidemo. Stanko.“ (Spravi nst u njedra.) List je dakle od jučer. (Kiarici.) Kuder, sjedni do mene draga Klarice! Yažnu, zanimivu priču treba da čuješ od mene. KLARA. 0 tom listu? KSANDA. Da! Bijaše upravo na samu malu gospu, kad se drži bram kod župne naše crkve. Naš kočijaš dovezav me u crkvu, vrati se kući. Od ciele naše kolatorske obitelji bijab ja tada sama u crkvi. KLAEA pane joj u rieč. Da, sjećam se. Milostivna gospodična tetka bila je kod raue raise. A kasnije sve vrieme, skupa sa mnora, u kuhinji; pravile smo jabučnjaču, koju su gospodje tako rado jele. KSANDA. Da, Vi dvie bijaste u kubinji, otac je dočekivao goste, aja sama molila se bogu u crkvi. Nu što govorim, nisam rekla ciele istine.. . Poslje prodike vidim u crkvi i mladoga grofa Stanka, našega prvoga susjeda...