Topola

114

ŽTJPNIK pridignuv ruke, oborenim pogledom. Sud je, sud! STASTKO. Vičite dakle; victoria! ZUPNIK pokunji se na stranu. Cuo me je! ... Do biesa!... Njegov otac podielio mi je župu, koju sada imam. NESTOB, približi se k Stanku, tiho. Dobri moj mladi prijatelju! Vjerujte, da se ja svemu tomu neveselim! . . . A 1 moja sestra . . . ona Vam ima oštar jezik ... šta ćete ? STAKKO. Meni je sve jedno! gospodine Galeniću. Ja sam jedinac, a imauje moga otca može me gospodski hraniti bez Borovca . . A 1 i moj otac je tvrdoglav! AGATA pristupi k Stanku. Gospodine grofe, nebi li sada šta utanačili glede predaje dobra. STAKKO. Dopustite milostiva gospodično, da prije toga govorim s gospodiuom svojim otcem. p« svoju ka P u sa stoia.) I pošto vidim, da sam sada ovdje posve suvišan, dozvolite, da Vam se ovim liepo preporučim. (Nakioni se i ode na glama vrata.) PRIZOR JEDAKAESTI. PRIJAŠNJI bez Stauka. AGATA ogrli Nestora. Brate dragi, jedini moj brate, veseli se sa nmom ! Moja uesreća dotužila je bogu i ja sam bar nešto izmirila se sa svietom!