Topola

134

STANKO. Istina je; nu, kako ga ja poznam, on će odobriti izbor svoga jedinca, bilo prije ili kasnije . . . To je, medjutim, moja stvar . . . KSANDA izkušava ga. Vi, dakle, mislite i mimo svoga otca . . . STAUKO odlučno. Ne samo to . . . nego i proti njegovoj volji, nebude li inače . . . Prvi korak sam jur ućinio . . . zahvalio sam se na svojoj vojničkoj časti. KSANDA očito zatečena. Radi raene? SXAXKO. Radi Vas, gospodično! KSANDA. Bože, što učiniste?! STANKO. Prvi korak . . . k našoj sreći . . . KSANDA za se. Neima sumnje, on me osbiljno Ijubi. (Giasno.) Gospodine grofe! razmislite dobro, što radite, ja nebih želila, da se jedanput pokajete. STANKO. Nikad se neću kajati, samo ako me Vi Ijubite. (uhvati ju za ruku.) Je li tako ? . . . Vi mi uišta neodgovarate . . . Odvraćate se od mene . . . (izpnsti joj mkn.) Je li se Ijutite na me? KSANDA zanieka glavom.