Topola

142

GALENIĆ. Ala si čudan . . . hoće sestra, da joj pomogoeš uagovoriti mi diete, da podje . . . ŽUPNIK brzo. Za koga? GALEKIĆ. No za . . . toga Magjara . . . za barona Belu; nu Ti nebudi za to . . . ŽUPAUK. Zašto? . . . Za,r ga neljubi? GALENIĆ. Koliko ja mogu znati, ne . . . Znaš, jedino mi je diete ! (Stisne mku župniku.) ŽUPNIK. Nebriui se . . . ja ću se previjati i izvijati, što ću bolje znati. GALENTĆ ogrli ga. 0 sladki moj župniče! ŽUPNIK isto tako. Dragi Nestore! GALENIĆ. Kaži radje, jadni Nastore! Ja u mojoj kući nisam gospodar. Moja je sestra tu vladar, a ja šuti pa trpi? . . . Tiho . . . evo je! (Svrauv razgovor na drugi predmet.) Da, ... Ti si amice, zdrav kao riba u vodi. ŽUPNIK. Jest jest, ali star! Senectus ipsa est morbus! To je neprilika! (Agata pojavi se na desnih vratih i čuje zadnje tri rieči.) .