Topola

152

KSANDA ustane sa svoga stolca, uznijana, ali govori mirno i nekim dostojanstvom. Slušajte me, tetko draga. Vi ste nre zlo razumjeli. Ja \am se nisam nikada pokazala nezahvalnom, niti sam kadra biti nezahvalnom. Od malih nogu Ijubim ■\ as i štujem kao svoju majku, jer Vi ste mi bila, što i P rava ma jka. Nu ja Vas samo jedno molim; Netražite na račun te zahvalnosti od mene, što bi kadro bilo ne samo mene übiti, nego i ono čuvstvo, koje sam dosele gojila prama Vam, svojoj drugoj majci. Ja barona Bele neljubim; to očito kažem pred otcem i našim prijateljem ovdje. Netražite od mene, što je nemoguće. (Drhdudim giasom) Bog nam je dosudio samo jedno srdce i jedan život na zemlji; übijete li mi srdce, nemarim dulje ni živjeti . . Sad ste čuli sve .. . ja Vam neimam ništa više kazati I (Ode uzrujana na desna vrata.) PRIZOR DEVETKAESTI. PEIJASNJI bez Ksande. Svi troje su ponešto sbunjeni. GALENIC iza male stanke. Übogo djevojče, raztužili smo ga. ŽUPNEK. Žao mi je . . . vrlo žao! AGATA skoči sa naslonjača. Nezabvalnica je . . . ništa drugo, van nezahvalnica! GALENIĆ. Agato ! ŽUPNIK. Ali kad ga neljubi. AG-ATA oKro žnpniku. Ui ste mi sve pokvarili . . . svojim u nebo vapijućim griehom . . . Hvala Vam na pomoći. Nebojte