Topola

60

BOŽH)AE. ; vidiv otca. Pst! moj otac! DOMBAJ, opaziv jih. A—a! Yi ste to. Zdravo, zdravo! Sto rade naši gosti tamo prieko ? (Eokazuje na glavna vrata.) BOZTDAE. Krate si vrieme do večere. Puše, kartaju se ? razgovaraju i piju pomalo. DOMBAJ. Piju užasno, jer i ja osjećam, da sam danas potegnuo ultra mensuram. Ku na dan zaruka moje kćeri nije to nikakav grieh! (Miiaim.) što ne dragi moj zete? MILAN. Saćuvaj bog! Zaruke treba da se veselo proslave! DOMBAJ. Nisam se nadao, da ćemo ih tako brzo slaviti. BOŽIDAB. Tako je moralo biti, kad smo svi to želili. MILAU. Sigurno je sudjeno bilo, da Ljudmila bude mojom ženom, a što je komu sudjeno, bolje da se prije, nego li kasnije izvrši. DOMBAJ. Dii, d&. Nu ipak je nešto prebrzo došlo. BOŽTDAB. Mi smo se pobrinuli za to. Čim sam vidio, da je doktor Kočevski pao u nemilost kod majke, preporučib joj za zeta moga Milana, a majka nešto da se osveti Kočevskomu, nešto opet od simpatije prama Milanu,