Topola

72

KOČEVSKI Božidani. Zar ste mogli sumnjati o tom... Ovaj dan, dan mojih zaiuka s ašom sestrom, ostat će mi neizbrisiv u pameti. BOŽIDAR s naglasom. I ja se nadam! DOMBAJ tiho Božidaru. Je li ga čuješ, što bunca? BOŽIDAR. Pošto se slavi tako svečana zgoda, kao što su zaruke, scienili smo, da je posve u redu, ako pozovemo k toj slavi i Vas, kao uašega kućnoga liečnika. KOČEVSKI samosvjestno. Zar ste mogli inače učiniti ... Ja u toj veseloj igri imam glavnu ulogu,. . . uiogu Ijubovnika, zaručnika . . JSTije li tako? Što ne? DOMBAJ Božiđarn. Ta ja o tom ništa neznam. Pozovi ga na red! BOŽIDAR. Ovajput smo ulogu Ijubovnika. dotično zaručnika drugomu dodielili. KOČEVSKI trgne se i uznese glavu. Kako da shvatim te rieči! BOŽIDAB. Opazili smo, da imate mnogo više dara za intriguanta nego li za Ijubovnika, pa smo umolili gospodina Budinića, odvjetnika iz Zagreba, da on bude ovajput Ijubovnik i zaručnik naše Ljudmile.