Topola

76

KOCEVSKI na stranu, u velikoj smetnji. Do biesa!. .je li ova iz vedra neba pala? (Giasno.) Gospodin Dombaj ... bio je tako prijazan . . . i pozvao me na zaruke svoje kćeri Ljudmile.. . BožroAn. To je istina ! DOMBAJ tiho Vojnovićevoj. Ja o tom nisam ništa znao. Vjerujte! VOJNOVIĆEVA. Kako vidim, A i niste dobili naš odgovor u poznatoj nam stvari. KOČEVSKI glasno. Glede mojib zaruka s gospodičnom Zoricom? 0 jesam, jesam !... (Ta o vojnovidevoj.) Upravo sada nakanio sam se vratiti u Zagreb i tamo poći k Vam na zaruke. VOJKOVIĆEVA veoma glasno. Zao mi je, al sada je već kasno!. . Mi smo Vas dugo čekali, nu kad smo vidjeli, da Vas neima, te neima, razljuti se moj suprug i u svojoj jarosti poruči mladomu trgovcu Bogdanu Ljubiću, koji je danas Zoricu zaprosio bio, da ga prima za svoga zeta. Sada su njih dvoje srećni zaručnici! KOČEVSKI na stranu. Što je to opet?... Čini mi se, da stojim na samih lagumih. VOJNOVIĆEVA. Vidite, ja sam unapried znala, da se nećete odazvati našemu pozivu; jerbo sam čula, da Vam gospodin Dombaj nudi tri tisuće for. miraza više nego mi.