Topola

je sultan Murat Dubrovčane i strašnimi prietnjami i dragocjenimi ponudami htio navesti na to, da mu despota izruče, oni nepogaziše zadane vjere. S toga je, veli Razzi, sam Murat, diveći se takovoj plemenštini uzkliknuo, da ne će nikad propasti Dubrovnik, kad toliko drži do zadane vjere; to je Gundulić liepo opjevao u svom epu »Osmanu« ('u spjevu VIII., 136—146.). U Dubravci <je Gundulić jamačno navlaš prika- ( zao riečmi starca Dalmatinca blagotvornu domaću vladavinu slobodnoga Dubrovnika i übitačnu tudju vlast nad Dalmacijom; ta prikaza je jed n a glavna 1 nit u osnovu drame Dubravke-- ; tom prikazom ja- ! mačno je htio Gundulić opomenuti svoje sugradjane na to, koliko je blago sloboda i koliko su ju dužni : čuvati, pak za to okaniti se svega, što ju može v podkapati, a mogu ju podkapati nekrieposti i mane domaćega i javnoga života. Zato Gundulić u njekih licih svoje drame prikazuje njeke poglavite mane družtvenoga života, i kori ih po riečih mudroga starca Ljubdraga, izlaže ? ih po razvoju drame podsmjehu, pak tom korbom i tim podsmjehom odvraća svoje sugradjane od družtvene izkvarenosti. To je druna osnovna nit u sastavu drame -Dubravke .

Rodoljubni starac Ljubdrag tuži se u > Dubravci< na mnogovrstni nazadak novoga doba prema starijemu; na zavladalu odskora neradinost, nemarnost za obće dobro, razkalašenost života, razkošnost nošnje, s česa svega je obća blagota i sreća trgla u

XXVIII