Topola

Dobri Ijudi, otvarajte vrata, Ne čujete 1’ kako orkan svira Groznu svoju pustolovnu pjesmu? Oh, a ja sam tako željan mira! Sav mi život tek je jedna borba I gonjenje vječno bez prestanka, Danju, noćju, ni u koje doba, Nema meni pokoja ni sanka.t Ah, al Ijudi ti su tvrde ćudi, Oni žive od dana do dana, Uviek isti, usred svoje kuće; Baš ih briga za me sirotana. Za čelo se hvatam, zdvojan pitam: »Ne će 1’ mir mi nigda pružit doba!« A bura mi uz rug odgovara: »Mira ima samo usred groba.«

Prije u mrtvaca, Kog već grob sakriva, Vidjeh samo stvora Negda krepka, živa.

26