Topola

Koli često slušo sam Sturka usred gaja A cvilenje njegovo Vjek bje puno vaja. Sad ja znadem, zašto on Plače ciele noći: Mrtvog druga dozivlje, Al’ drug ne će doći.

Kada umrem, ne sadite na grobu mi cvieće, Nit’ stavljajte kipe od kamena, Jerbo cvieće duge zime preživjeti ne će, A kamen će stradat od vremena. Dok me narod moj spominje u harnoj Ijubavi, Nije strah me, da će proć mi slava, A ako me narod mrtva zaboravi, Sav mi život bješe tad badava.