Topola

crpive dosjetljivosti svojih stanovnika ; a ne bijaše кгаја ni konca veseloj obiesti nebrojena množtva ljudi, što su vrvili svimi ulicami i trgovi. Glavna svečanost bijaše velik obhod, kod koga bi se ulicami nosio stari drveni hramski kip Dionysov. Uz to priredjivahu svečane gostbe i komične obhode s krabuljami svake ruke, a veličanstveno glumIjenje novih tragoedija i spojeno s nagradjivanjem dobitnika, završivaše slavlje.

SI. 46. Mramorglava mladjana Dionysa 11 Rimu (Kapitol).

I italska plemena svetkovahu mjeseca Martija, ito 17 blagdan Liberal ij a, t. j. Bakchov. Ali on bijaše skroz priprost i seoskp poput malih Dionysija attičkoga seljaka. Sbijahu se svakojake šale i vragolije, i lice pokrivahu krabuljami, koje bi izrezali od коге drveća. Svrha ove slave bijaše izmoliti rodovitost vinograda. Ta bezazlena vinogradarska slava ne bijaše ni u kakovoj svezi s razkošnimi Bakchanalijami, koje se kasnije s grčkimi mysteriji doseliše u Rim ; te se ne mogoše zatrti sve pored najstrožijih zabrana oblasti.

Promotrimo li još jednom u kratko znamenovanje Dionysa ili Bakcha u vjerozakonu starih, vidjet ćemo, da je on po svom prvotnom biću personifikacija tjerajuće i pupajuće prirodne sile. Klao što Demetra (Cerera) u obće daje ljudem žito i sve poljske plodove, tako im dariva Dionys voće i napose vino. On je dalje onaj bog, koji po vinogradarstvu i voćarstvu ljudem udjeljuje sve blagodati kulture, tako te je i u tom pogledu samo dopunak pojmu velike kulturne božice Demetre, s kojom je kod Grka i Rimljana na mnogih mjestih i imao zajedničke hramove i blagdane. Ali se opet drugom vlastitošću svoga bića slaže s Apollonom, jer on

106

Drugi odsjek.