Topola

III. Pokrajinske herojske priče.

1. Thessalski mythos. a. Lapithe i Kentauri. Radi goleme starosti i velike joj znamenitosti po tvornu umjetnost odpočet ćemo pričom o Lapithah i Kentaurih. Najdrevniji joj izvor jest Homer, u koga se starac Nestor jednom prigodom hvali, da je u mladjih godinah sudjelovao u bojevih, koje su vodili prijateljski mu lapithski knezovi Peirithoj, Kaenej i drugi s divljimi Klentauri. Po Homerovu mnienju Kentauri očito nisu daemoni, nego staro thessalsko gorsko pleme silne jakosti i gotovo zvierskoga divljačtva, koje nikako ne može da obuzda svoje surove, putene naravi. S toga ne ima spomena ni o poluživinskoj im konjskoj spodobi, oni stanovahu u gorskom kraju Oete i Peliona u Thessaliji, odakle ih protjeraše Lapithe, te oni uzmakoše u više gorske priedjele Pinda. Što se napose tide borbe Lapitha s njimi, ona se je po običnu mnienju shvaćala kao borba uljudjena Hellenstva s divljimi i surovimi ostatci pelasgičkog pradoba, i to će valjda biti uzrok, zašto se je u doba, kada je grčka umjeća najbujnije cvala, plastika osobito bavila tim predmetom. Uzrok toj borbi izvodi se iz svatbe lapithskoga kneza Peirithoja i Hippodamije, na koju bijahu pozvani najodličniji Kentauri. Borba odpoče, kada je vinom opojeni Kentaur Eurytion htjeo na silu odvesti nevjestu, i svrši se nakon strašnih obostranih gubitaka posvemašnjim porazom Kentaura, koje, pošto sjedjahu s Lapithami za istim stolom, izprva jamačno pomišljahu pravimi ljudmi. U toj borbi sudjelovahu po priči i Thesej i Nestor, Pei-