Topola

162

Treći odsjek.

moradjaše se pod starost sa ženom Harmonijom odseliti u Illyriju k Enchelejcem, a ne zna se pravo, da li su ga kako neki vele protjerali Amphion i Zet ho, ili s drugoga kakova razloga. Napokon se oboje prometnuše zmijami i Zeus ih odasla na elysijske poljane. Tako glasi čudnovati mythos, s kojega je zaboljela glava mnoge izpitivaoce drevnosti. Sada se najviše drži, da je Kadmo prvotno lokalan lik Herma, i da ga taj pridjevak označuje začetnikom i udesiteljem najstarije kulture u Boeotiji. Mnoge su crte mythosa jamačno prastare, naročito übijstvo zmaja, koji naviešta prirodne zapreke, što no smetahu obradjivanju tla. Boeotija bijaše u drevno doba vrlo močvarna zemlja, a Ares, komu je zmaj posvećen, smatraše se pogubnim, kugu našiljajućim bogom. Isto tako je prastaro sijanje zmajskih zubi i nicanje oružanih Ijudi, čim su se Thebci označivali za pražitelje (autochtone). b. Aktaeon. Već gore (str. 95, 101 i 102) govorismo o udesu triju Kladmovih kćeri, Ine, Semele i Agaue. Najstariju, Autonoju, odabere si Apollonov sin Ari staej za ženu i rodi s njom Aktaeona, koga predade Chironu na odgoj, želeći ga učiniti snažnim lovcem i ratnikom. N0 tužna sudbina zateče Aktaeona, kad doraste upravo do mladića. bo on na brdu Kithaeronu raztrgaju ga pravi njegovi psi, pošto ga je Artemida bila pretvorila jelenom. Ivao uzrok božičinu gnjevu spominje se, budi što se je hvalio, da je. od nje vještiji lovac, budi što je djevičansku božicu iz skrovišta motrio u kupelji. Ta druga misao napokon preote mah i kasnije pokazivahu pace na putu medju Megarom i Plataeami pećinu, s koje da je Aktaeon vidio božicu. U Boeotiji štovahu ga prinoseći mu herojske žrtve i zazivahu ga na obranu od pogubna dojma sažižuće sunčane žege za pasjih dana. Po svoj prilici ne bijaše od pasa raztrgani