Topola

111. Pokrajinske herojske price. Herakle.

201

rytova postupka prema sebi. Grad i tvrdja budu uzeti na juriš, Eur3 r t i sinovi mu übijeni, a liepa Jola. dotle još neudata, dopade pobjediteljevih ruku. S velikim plienom vraćajući se junak stane na rtu Kenaeonu, naproti lokranskoj obali, da svomu otcu Zeusu prinese zahvalnu i pobjednu žrtvu. U to pomisli Dejanira. mučena ljubomorom poradi Jole, da joj se sada valja poslužiti Nessovim čudotvornim sredstvom. Stoga pošlje svomu vojnu bielu žrtvenu halju, namazavši ju prije mašću načinjenom od kentaurove krvi. Xe sluteći zla obuče ju junak. Ali jedva što bijaše plamen žrtvenika ugrijao otrov, prodre on zatirući u tielo nesretniku. Mučen groznom boli pokuša Herakle strgnuti haIjinu. Zaludu! ona mu se čvrsto priliepila za kožu, pa gdje ju silom nastoji odkinuti, trga čitave komade mesa sa svoga tiela. S toga pograbi u mahnitu biesu donosnika kobne haljine, glasnika Lichasa, i gnjevno ga razmrska o morsku klisuru. Iza toga dadne se prenieti u Trachidu, gdje se je već Dejanira na glas o užasnoj nesreći bila razkaiala i očajavajući sama se skončala. Znajući, da mu ne ima spasa, podje iz Trachide na Oetu i načini si ondje lomaču, da hitrom smrću na vatri učini kraj svojim mukam. Ali od pratnje mu ne htjede nitko užgati lomače, dok slučajno ne nadodje Poeant, otac Philoktetov, ili Philoktet sam, te mu ne učini po volji, radi česa mu Herakle prikaže luk i striele. No kada se plamen vinu u vis, spusti se s neba uz silnu lomljavu oblak, i kola s četiri konja, ravnana od Athene, odvezu preobražena Herakla na Olymp, gdje ga bezsmrtnici radostno pozdrave. Pošto bijaše bogom postao, Izmir! se s Herom, a Zeus ga obdari rukom ljubezne Hebe. V. Herakle kao bog. Razloživši najkarakterističnije crte Heraklova mytha, reći nam je, da ga je poradi velike množi kako domaćih tako tudjih priča, što se spojiše u njem, gotovo nemožno raztumačiti i u svih pojedi-