Topola

IV. Zajednički podhvati itd. Thebanski cyklus.

229

vodje osim Adrasta, koga spase jedino brzina njegova konja. Polyneike i brat mu Eteokle übiše jedan drugoga u dvoboju. Da je Adrast pobjegao u Attiku i s Thesejevom pomoću prisilio Thebce, neka privole na svečan pogreb palih junaka, za to ne zna starija priča, to je smislilo domoljublje attičkih dramatika. Glasovita Sophoklova tragoedija Antigona osniva se na pomisli, da je Kreon, novi vladar u Thebi, privolio doduše da se sahrane ini junaci, ali Polyneika pustio neka leži poput psa. Antigona se proti kraljevoj volji podhvati bratova pogreba i morade zato umrieti. Ali Kreona zadesi radi toga strašna osveta, jer mu se rodjeni sin. Antigonin zaručnik, liši života od tuge nad udesom svoje drage. Deset godina kasnije sdruže se sinovi übijenih junaka s Adrastovim sinom Aegial e j e m, da osvete na Thebcih svoje roditelje. S toga taj rat i zovu ratom Epigona (potomaka). A jer oni nisu poput svojih otaca radili proti naročitoj volji bogova, nego krenuli na vojnu istom onda, kada im auspicija prorekoše sreću, s toga se dovinuše svomu cilju. Laodamant, divlji Eteoklov sin, tadanji kralj u Thebi, bude u odlučnoj bitci blizu Thebe poražen i, übivši Aegialeja, zaglavi i sam od ruke Alkmaeona, Amphiarajeva sina. Sada Thebci ne mogoše dulje držati grada, nego se noću izsele po savjetu staroga i sliepoga vrača Teiresije, koji uzput zaglavi na tilphusijskom vrelu, odlučiv potražiti utočišta dielom u Thessaliji, dielom u drugih zemljah. Pošto slavodobitni argivski vodje grad poplieniše i donekle razoriše, posvete velik dio pliena, medju njim Manlu, zarobljenu kćer Teiresije, delphičkomu proročištu i postave za kralja u Thebi Thersandra, Polyneikova sina, na što se mnogi pobjegli stanovnici vrate u Thebu. Thersandar vojevaše kasnije u trojskom ratu, u kom i zaglavi.