Topola

IV. Zajednički podhvati itd. Trojski rat.

247

Seirena. Te zamamljive „Muze mora“, kojih se obično spominju tri, vabijahu svojim čarobnim pjevanjem prolazeće mornare, da se na njihovu otoku izkrcaju, pa da onda tamo tužno poginu. Seirene nisu naravno drugo nego personifikacija opasnosti, što ih more krije pod svojom poput ogledala ravnom, na oko nepogibeljnom površinom. Odyssej začepi svojim drugovom ušesa voskom, a sam se dade jakim konopom privezati za jarbol, pa se tako ukloni pogibli. N0 kod sicilskoga morskoga tiesna ne prodje tako sretno. Njegov brod doduše sve bez nezgode obadje strašni vrtlog Charybdin, ali kako se bijaše suviše na desno pomakao, da se ukloni Charybdi, zahvati Scylla, strahovita neman sa šest glava, šest njegovih mornara i povuče ih u svoje ždrielo, da ih proždre. 9. Trinakrija i goveda Helijeva. Umakavši opasnoj Scylli i Charybdi stigne Odyssej do otoka Trinakrije (trougao), gdje se preko svoje volje izkrca, ugodivši jedino odlučnomu zahtjevu svojih drugova. Kad ga tamo nepovoljni vjetrovi kroz četiri tjedna zaustavljahu, ugrabiše pratioci njegovi sveta goveda Helijeva, što su po tom otoku pasla. Uvriedjeno s toga božanstvo strašno se osveti. Tek što oni s otoka na dalji put krenuše, razmrska Zeusova striela brod, a pratioci Odyssejevi strovališe se u more te se potopiše. Jedini Odyssej, pošto ga je more kroz devet dana na jednoj gredi razbitoga broda amo tamo gonilo, spase se deseti dan i dodje na obalu otoka Ogygije. 10. Kalypsa. Na tom samotnom ostrovu, kamo nije nitfco zalazio, ni bog ni smrtnik, prebivala je Nympha Kalypso, kći Atlasova. Ona dočeka svom ljubavi nastradala junaka i nastojaše ga medenim govorom skloniti, da za sve vieke ostane uza nju. Obreče mu pače, da će ga učiniti neumrlim, ali ni tim ne mogaše ga smamiti, da se iznevjeri svojoj ženi i zavičaju. Zadržavši se sedam godina u Kalypse, svlada ga čežnja za ljubljenom domovinom i svojtom. Dan za danom sjedio je uzdišući i plačući na žalu morskom, te je živom že-