Topola

68

Drug! odsjek.

U vise europskih muzeja ima kipovnih sknpina iz staroga vieka, koje prikaznjn Muze, a najznamenitija je vatikanska Iz te skupine donosimo snimak Mnemosyne (si. 2g.), Melpomene (si. 30-) i Euterpe (si 31.). U berlinskom muzeju imade kip Polyhymnije osobite Ijepote. Rimljani štovahu mnogo pjevajućih i proričućih Nympha izvora pod imenom Camenae, od kojih je iz Numine poviesti poznata Egerija. Kasniji rimski pjesnici prilično samovoljno pomiešaše te božice s Muzami.

c. Charite (Gracije). Charite obično prate božicu ljubavi, koju im valja odievati i kititi, no one se pridružuju i inim bogovom, jer sve što je dražestno i umilno, bilo ono tjelesne ili duhovne naravi, potječe od njih. Zovu se: Agl a j a, Enphrosyna i Thalija, te jesu po običnu shvaćanju kćeri Zeusa i Okeanide Епгупоте, dočim su ih kasniji pjesnici učinili kćermi Dionysa i Aphrodite. Stovahu ih kao davalice svega onoga, što ukrasuje i ugodnim čini ljudski život. Bez njih ne ima pravoga životnoga užitka, s toga ne mogoše ni blaženi bogovi bez Charita sjesti k svečanoj gostbi, i gdje godj bi se za svečanih prigoda sastali veseli ljudi, zazivali bi najprije Charite i njim žrtvovali prvi vrč. Glasba, rječitosp umjetnosti i poesija dobaviše se istom po Charitah neke svetosti, s toga i zove Pindar svoje pjesme njihovim darom. Od njih potječu i mudrost, hrabrosp blago dobročinstvo i harnost, u kratko sve plemenite vrline ; koje rese čovjeka, te ga ugodna čine njegovim bližnjim. Rimske Gracije uzete su jednostavno iz grčke mythologije, i s toga im je posve jednak znamen. CJmjetnost prikazivaše Charite ili Gracije cvatućimi djevojkami vitka i krasna stasa, s izrazom vedre nevinosti. U rukama često nose cvieće, naročito ružice i mrcike. No obično se karakterisu ne toliko izvjestnimi attributi, koliko uzajemnim rnkovanjem i grleujem. Starija grčka umjetnost poznavase samo posve odjeveue Charite, kakono na starinskom reliefu vatikanskom (Museo Chiaramonti), koji prikazuje Gracije, kako se hvataju za ruke; u daljem tečaju razvoja