Topola

\ ko ogledamo povjest svjetske književnosti od velike francuzke revolucije do burne godine 1848., opazit ćemo, da se u ovom odsjeku pokazuju bitne razlike naprema književnosti XVIII. stoljeća. Liepa književnost prošloga vieka izrodila se u goli formalizam; salon i akademija podadoše joj odredjene, ukočene i mršave oblike. Francuzka velika revolucija mienja do osnove evropsko družtvo. Ideja ravnopravnosti i slobode probija sve slojeve, te namjesto povlaštenih staleža izlazi na vidjelo i dobiva moć u javnom životu demokratija. Napredak znanosti i civilizacije podupire pobjedu novih ideja. Kako je književnost samo ogranak kulture, nije za čudo, što se u isto doba opaža znatna promjena i u književnosti; u prvoj polovini ovoga stoljeća vidirao, da naglo propadaju čuvstva i misli prošloga vieka i da se podižu nove, napredne vjerske, politićke i družtvene ideje. Zato književnost u prvoj polovini ovoga stoljeća nije drugo nego reakcija protiv duha i književnosti XVIII. vieka i pobjeda ove reakcije. Rousseau daje prvi znak ovoj reakciji, koja je u poćetku još revolucijonarna, no kasnije se sve više prilagodjuje strogoj vjerskoj struji. U to se dogodi helenska borba za narodnu slobodu, za koju umire pjesnik Byron. On postaje idealom slobodnjaka u Evropi i povodi za sobom dva najveća slavenska pjesnićka genija Mickiewicza i Puškina.