Topola

Ljubi me!

Ljub' me, dušice mladjahta, Jer sam jedini u majke; Ptičice moja hladjahta, Želim tvê lieposti rajske. Očima s’ moj um smutila ; Ter uzdah mori mi mladost, Srce s’ sa mnom razlučila, Kim mi s’ uzela radost.

Ko jelen vode trudjahan Bježi u strahu prid hrti, Usni sam tvojih željahan, Duša mi smagne do smrti. Grieh će smrtni umorit me, Moguć mi dat tim milost, Od mrtva živa stvorit me, Odniti s mene usilost.

Budi ti pridan život moj, Promisli za me, ružice, Jer sam odlučen u vik tvoj Do razdiljenja, dušice. Gjore Držić.

Djevojke.

Djevojke smo liepe i mlade! i' Izagna nas i dotjera U Dubrovnik ovdi sade Prieka ljubav od pastiera! Tko milovat, mladci, ne će Našu liepost sva svâ ljeta, Kâ se cienit ima veće Neg’ sva dobra toga svieta? Ove kose ne napravlja Niedna hitro, a na lice . Naše narav rukom stavlja Cvieće od ruže i ljubice. Vrat i čelo rosa umiva, Kâ sgar pada tiho o zori,

A lier bieli prsi odîva, U kî stan svoj ljubav tvori. I što s jutra druge kažu, Probudiv se, lica mila, Napravami kâ jer mažu. Gdje su kako probliedila ! To mi ustav’ zračne i liepe, Čim danice još zrak sviti, Učinimo zviezde sliepe U zoru istu probliediti. I ne manje srca imamo Čista, vjerna i s ljubavi, Neg’ ta lica u nas samo, Kâ su liepa po naravi.

6