Topola

Od Adrije bistra mora Do ledena mora okolo, Svu tegobu višnjih dvora, Gdi željezno drži kolo, Pored glasom neumrlime Svud hvaljeno i čestito Tvê slobode slavno ime Živjeti će vjekovito.

Tebe Goti, Švedi i Dani, Bojni Ugri i Moravi, Lešci, Moški, Pomerani U mnogoj će hvalit slavi. Bulgar, Bošnjak, Hrvat bojni Dizat će te do nebesi, I svi puci neizbrojni, Naš kojiem se jezik resi.

Rasti, rasti, o slobodni Dubrovniče, rasti veće; Rasti, nebu grade ugodni, Na velike česti i sreće. Gjo?i Gjora Palmoiić.

Zadru grodu.

Sunce mi se diči zrakom, A misec je svital mrakom, Danicom se hvali zora, A pučinom sinja mora, Kad je tiho kako mliko, Zadre grade, naša diko ! Pokojna je liti zemlja, Kad joj oblak rosu pelja. Na človiku nij’ zla volja, Kad pšenicom rode polja, Veselje ga jame niko, Zadre grade, naša diko ! Radostno je primaliće, Gdi miriše drobno cviće ; Tač oholo paun sidi, Ohol sebe kada vidi Perje šaro i razliko, Zadre grade, naša diko !

Dobar vojnik prime slavu I visoko nosi glavu, Kada dobra konja jaše, I zlaćenu sablju paše, I oružje svoje britko, Zadre grade, naša diko i Sve stvorenje po naravi, Ča mu j’ Ijubko, tim se slavi, A Primorje Zadre tobom, Zač si slavan ti sam sobom. Od mudrosti prez dua riko, Zadre grade, naša diko ! Maslinice grane gojiš, A javoru ti nastojiš, Čim se glava tvoja kruni, Da t’ se biser ne otruni; To nam čudo nij’ veliko, Zadre grade, naša diko !

26