Topola

Gdje gorice i dolovi Skladno s’ mienjaju, I čovjeku vidik novi Vazda davaju ; Gdje brdine s lozicama Vinskim pune su, A doline šumicama Gustim rodne su, Ondje j’ moja domovina, Ondje mili stan. Gdje bogate njive plode Žitom različnim, Perivoji voćem rode Sočnim i dičnim ; Gdje pastiri kod svog stada Frule sviraju, I gizdave djeve rada Nuz njih igraju, Ondje j’ moja domovina, Ondje mili stan.

Gdje Slaveni davorije Gorom pjevaju, A djevojke tamburije Njim odpievaju ; Gdje zmajevi dvoje glave Hrabri junaci Radjaju se, sjajne slave Davra vojaci, Ondje j’ .moja domovina, Ondje mili stan. Tko si taku domovinu Ne bi ljubio? Tko li majku si jedinu Ne bi slavio? Ljub’mo dakle domovinu, Ljub’mo mili stan, Gdje nam prva svjetlost sinu I rodjenja dan. Jure Tordinac.

Domovini!

Gore nebo visoko, Dolje more duboko : A ja u sredini, Noćnoj u tišini, Mislim na te, mâ jedina Premilena domovina ! Slabe barke smjeli liet U daleki strani sviet ; U njem strani ljudi, Jezik stran i ćudi, A u tebi sve poznano, Došo kasno ili rano.

Tko te ne bi ljubio, U te doći žudio, Bio b’ iz kamena, Srca nesmiljena. Zalud sunce drugdje šija, Moga srca ne razgrija! Nemoj, buro, bjesniti, Smjeli brod mi slomiti, Nu ako se skrši, I moj život svrši, Tad dones’te vi valovi Miloj zemlji cielov ovi. Antun Niemcić.

31