Topola

38

Šta bi nama sva zamjera Tudjinske napravi? Šta li bi nam niz bisera, Kad nam grlo davi? Ta šta će nam Pariz bludni, Mletci, Carigrad, Šta taj Londin mnogoljudni, Šta li Petrov grad?

U tebi nam čudo čuda Domaća gospoda, Crkve, moći, vieća, suda, Narod i sloboda; U tebi nam um u cvietu, Svaki zamišljaj, Sto zaželjet mb’s na svietu. Ta, zemaljski raj 1 Medo Pucić.

Pjesnikova uspomena. Zlatna kruna na glavi mi da je Alem kamen da nad njome sjaje, Da me dvore puci i narodi, Da carica mene mati rodi, Pređo bih ti sve mog carstva blago, Da kraljuješ, moje diete drago ! Tajni pravci sve prirode meni Mudroznanjem da su odkriveni, Hitra pamet da mi svud dopire, Gdje se ljudsko znanje razprostire ; Pređo bih ti sve mog uma blago, Da mudruješ, moje diete drago ! Da sam čovjek bez grieha i mana, Putnik sveti nebeskoga stana, Molio bih po vas danak bieli, Dobru sreću da ti Bog udieli, Prosio bih, da sve rajsko blago Obogati tebe, diete drago ! Carstva nemam, ni duboka znanja, A svetinja jošte mi je manja, Šta ću dakle tebi pokloniti, Koju spomen tebi ostaviti? . . . Zračna vila slavenskoga roda Javor-guslu nekad meni poda, Da njom tješim muke i nevolje, Da proričem doba sreće bolje,