Topola

33

svoga jezik a. Poslije svečane krunidbe obdržavan je veliki crkveni sabor u Spljetu (925.). Na tom je saboru zaključeno, da bi se vlast nadbiskupa spljetskoga, kao primasa hrvatskoga, protezala od Duklje do Istre. Dalje su kušali na tom saboru latinski svećenici ukinuti slovjensku službu božju među Hrvatima, a to je bila želja i papinske stolice. Ali na to ustane Grgur, biskup ninski, da brani pravo jezika slovjenskoga u crkvi, jer je to i rimska stolica potvrdila već za Hadrijana 11. i Ivana VIII. Grgur je pače prijetio odreći pokornost metropolitu spljetskomu. On je tako smiono ustao protiv većine na tom saboru i očitoj želji papinoj, jer je imao zaštite u kralja Tomislava, koji nije mogao dopustiti, da se razvali crkva hrvatska. Služba božja slovjenska osta i dalje u Hrvata, premda je većina svoje zaključke tomu protivne predložila papi, da ih potvrdi. Pimska kurija pozva na to spljetskoga nadbiskupa i ninskoga biskupa u Pim, ne bi li se tamo to pitanje konačno uredilo. Ali od njih nije nijedan pošao u Pim, jer je u tom kralj hrvatski zašao u rat s bugarskim carem Simeonom Velikim. Tomislav je naime primio pod vrhovništvo srpske župane, koji se nijesu mogli othrvati Simeonu. Poradi toga pošalje Simeon na Tomislava svoga vojvodu Alogobotura (925.), ali ga Hrvati potuku ametom i uvedu natrag u Srbiju k njima prebjegloga velikoga župana Zakariju i mnogo naroda, koji se je bio zaklonio u Hrvatsku. Tako je kralj Tomislav stekao ono prvenstvo u sjeverozapadnom dijelu balkanskoga poluotoka, za koje se je otimao car bugarski, pobjeditelj Bizanta. Poslije dvogodišnje priprave sabere Simeon nove vojske i krene na Hrvate sam glavom na proljeće god. 927., ali bude i sada do noge razbijen. Od tuge umrije jošte na dan bitke. Sada bi bio tek nastao veliki rat između Hrvatske i Bugarske, da nije preuzela posredovati rimska stolica. Ta je naime uzvisila na kraljevstvo obje te slovjenske države kao ustuk protiv istočnoga carstva, a da se one iskolju i propadnu, opet bi ih istočno carstvo rilo, pak bi iznova Bizant kušao Pimu zapovijedati. Papinski poslanici, biskup Madalbert i vojvoda Ivan od Kume, posredovaše, te je sklopljen ovaj mir: Srbija postaje slo- * bodnom od Bugarske pod pokroviteljstvom kralja hrvatskoga, koji obnovi s bugarskim carem Petrom, sinom Simeonovim,-

Or. Hoić: Povjesnica hrvatslca. 111. izdanje.