Topola

44

umr’o Ladislav (1095.). Tako bude Slavonija opet oslobođena i sjedinjena s materom zemljom. 1 ) Ladislavov nasljednik na prijestolju, Koloman, nije mogao poradi velikih domaćih neprilika osvetiti te sramote. Istom poslije nekoliko godina, stupivši u savez s Y enečijom, kojoj su se opet podali gradovi dalmatinski, pokuša osvojiti Hrvatsku. Ali i Hrvati se u tom složiše, te krenuše pod oružjem na Dravu. Stojeći ovako jedni prema drugima pokuša Koloman, da se prijateljski pogodi s hrvatskim narodom, pa posla u to ime k Hrvatima svoje glasnike. Hrvati, saslušavši poslanike, sastanu se u sabor i zaključe primiti kralja ugarskoga kao rođaka udove Zvonimirove za kralja hrvatskoga, ako prisegne, da će vjerno držati sva prava kraljevstva. Koloman prista na to i pođoše zatim svi s njim u Križevce, gdje po predaji potpisa ugovor s Kolomanom (»pacta conventa«) dvanaest župana kao zastupnici dvanaest plemena hrvatskih i to Turan od roda Kačića, župan IJgrin od roda K u k a r a, župan Mrmonja od roda Š u b i ć a, župan Pribislav od roda Gudomirića, župan Jnrina od roda Svač ića, župan Petar od roda Mogorovića, župan Pavao od roda G u š i ć a, župan Martin od roda Karinj ana i Lapčana, župan Pribislavi od roda Poletčića, župan Obrad od roda Lasničića, župan Ivan od roda J amometićai župan Mirenja od roda Tugomirića. Po tom ugovoru moraosejekralj okruniti krunom hrvatskom i zajedno priseći onako, kako su prisezali kraljevi krvi hrvatske, da će čuvati slobode plemena i gradova. Poslove će kraljevstva raspravljati samo s velmožama i plemstvom kraljevstva. H gradove ne će dopustiti da se naseli nijedan stranac: napokon će čuvati sve povlastice crkve (1102.). Tomu ugovoru opre se ban hrvatski Petar Svačić i s njim nešto plemstva i naroda, koji ga proglasi kraljem hrvatskim. Odijeliše se ti od ostalih Hrvata i dočekaše Kolomana, koji je išao u Bijelu Hrvatsku na krunidbu. Kod Gvozda na prelazu u staru Dalmaciju dođe do odlučne bitke, u kojoj

1 ) Vj. Klaić: Slavonija od X.—XIII. stoljeća. Zagreb, 1892.