Ženski pokret

je prvi povod što su se američke žene počele sakupljati u feministička udruženja. Drugi neposredni povod za jak feministički pokret bilo je pitanje ukidanja ropstva crnaca. Sredinom prošloga veka javlja se u Americi pokret za oslobođenje crnih robova. Na čelu ovog humanog pokreta bile su žene. Sestre Grimke (Grajmke), kćeri bogatog posednika plantaža u Južnoj Karolini, prve su oslobodile svoje robove i kao apostoli za čovečanska prava prošle su čitavu zemlju. Ovo pitanje izazvalo je u Americi građanski rat (od 1860 —65), koji se svršio potpunim ukidanjem ropstva. Crnci su proglašeni ravnopravnim građanima, a žene, njihovi zagovornici, ostale su i dalje građani drugog reda. Ovo drugo razočaranje osvestilo je žene i u najširim masama i sada je počela tek jedna dobro organizovana i istrajna borba. Jak feministički pokret razmahao se po čitavoj zemlji. Žene su osvajale državicu po državicu, pri čemu je kako je rečeno zapad prednjačio, gde su u državi Wyoming već 1869 godine žene dobile pravo glasa. Do godine 1918 imale su žene u 36 država od svih 48 država, politička prava, ali tek 1918 godine primljen je konačno u Ustav feministički princip: građanska prava za sve bez razlike rase i spola. Krivo bi bilo mišljenje da su Amerikanke time postigle svoj cilj. Iako žene već decenijama uživaju politička prava vrlo malo aktivno sudjeluju u politici, prema tome vrlo malo su postigle u zakonodavstvu. Tek 1916 godine birana je prva žena u Kongres-Jeanette Rankin koja je jedina između 500 članova kongresa glasala protiv ulaska Amerike u svetski rat. Sadašnji pretsednik Roosewelt prvi je uzeo u svoj kabinet Ženu za ministra, g-đu Perkins kao ministra rada i to je do sada najveći politički uspeh žena. Najveća zapreka nekom značajnijem udjelu žena u upravi države je svakako podvojenost američkih feminističkih organizacija. U Americi postoje dve feminističke organizacije sa jako divergentnim nazorima u važnim pitanjima. »Narodna liga ženskih izbornika« traži najširu zaštitu žena i dece, a druga organizacija »Narodna ženska partija« odbija svaku posebnu zaštitu za žene stojeći na stanovištu da nema nikakovih većih razlika između muškaraca i žena, i da što može muškarac, može i žena. One su za jednakost, a ne jednakopravnost. U Americi ne postoji jedinstveno socijalno zakonodavstvo, ali u 16 država zabranjen je ženama svaki rad po noći, a protiv tih i sličnih zaštitnih mera ogorčeno se bori Ženska narodna partija u Americi. One su uspele da osnuju internacionalno udruženje sa istim programom (Open door council) koje traži temeljitu reviziju Washingtonske konvencije po kojoj je zabranjen ženama rad po noći.

To pomanjkanje solidarnosti i jedinstva u najvažnijim pitanjima jako, je zaostrilo odnose među američkim feministkinjama tako da one mesto da proguraju svoje sposobne žene na uplivna mesta u državi, međusobno se nadmudruju, lome svoje snage i na koncu ne postizavaju ni jedne ni druge ništa. Međutim su ipak žene u Americi u velikom broju stupile u javni život, iako su, presečno svagdje slabije plaćene nego muškarci. U Americi ima 8 i po miliona žena zaposlenih izvan kuće. Statistički je utvrđeno da u državi New-York prosečna zarada industrijskog radnika kreće se između 32 —75 dolara nedeljno, dočim zarađuju radnice samo 18 dolara nedeljno. U državi Masschusetts samo 10% žena imadu više od 30 dolara nedeljne zarade, dočim 50% muškaraca ima više od 30 dolara. Nekoliko američkih sveučilišnih profesorica razaslale su pitanja na 14.000 zaposlenih žena i došle do interesantnih podataka osobito uporedujući zarade muškaraca i žena sa visokom naobrazbom. Dok žene u dobi od 40 godina zaslužuju 1.800 dolara godišnje, dotle muškarci u istoj dobi i sa istom naobrazbom zaslužuju 2.800 dolara godišnje. Kod akademski naobraženih žena i muškaraca još je veća razlika. Žena u dobi od 55 godina zaslužuje 2.600 dolara dok muškarci imaju iste dohotke vćč u svojoj 26 godini. Osim toga muškarac se vrlo lako uspne i do dohotka od 6.000 dolara godišnje dok je to među ženama velika retkost. Godine 1931 obavilo je američko ministarstvo finansija, statistiku prema kojoj je u Americi te godine bilo 511 osoba čiji je godišnji dohodak iznašao milion i više dolara među njima je bilo samo 28 žena. No jedno drugo područje nalazi se tako reći potpuno u ženskim rukama. Verne tradicijama, žene i danas drže u Americi skoro svu nastavu u svojim rukama i to ne samo nizu nego skoro i sve srednje škole i to muške i ženske: 10.000 profesorica i direktorica na višim zavodima i 800.000 učiteljica prema samo 90.000 učitelja. Danas kada se i u našoj državi sa službene Strane nastoji potisnuti žena naročita iz prosvete, možda je od interesa spomenuti šta o tome misli jedan ugledni ameriški sveučilišni profesor. On kaže: »Ameriška učiteljica je jedno važno poglavlje za sebe. Moram medutim jedno naglasiti i potcrtati. Makar kakove bile greške jednog odgojnog sistema u kojem se toliko čuje šuštanje sukanja i oseća miriš pudera (a te greške su neznatne), moramo ipak priznati da muževnosti naše američke omladine nije ni najmanje škodila pouka u ručnom radu, jaka osećajnost naših žena učiteljica i njihova velika otmenost u društvenom saobraćaju i moralu«. (Nastaviče se)

Dr. Angelina Mojić-lvanović

32

~§tampariia -Privrednik" Živoiina D. Blagoievića Knez Mihailova br. 3 Tei. 21-450 Beograd

ŽENSKI POKRET

MART 1934