Židov

ŽIDOV

HAJ’HUDI

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA.

15. studena 1917. - ZAGREB - 30. hešuan 5678.

Ratno gospodarstvo i Židovi.

Trebalo je da prodju tri godine rata, dok je u hrvatskom saboru predložena osnova i stvoren zakon protiv ratne lihveMi laj zakon ne ćemo ocjenjivati, jer se nas kao Židova ne tiče. Kao producenti, posrednici i konzumenti ima rtu Židovi one išle interese, što ih im idu. ostali producenti, trgovci ili konzumenti. Nu mukom ne možemo preći preko duh?, koji je vladao u saboru prigodom raspravljanja zakonske osnove protiv lihve. Činilo se, kao da sabor nije ustao toliko protiv same ratne lihve, protiv bezdušn-g izrabljivanja ratne »konjukture«, koliko’ se htjelo pogoditi »ćdutske« lihvare, profitaše i milljunitre. Objektivan je posmatrač rasprave gotov pomisliti' da hrvatski-sabor taj zakon ne bi bio stvorio, i da bi konzumenti ostali bez Ove teoretike zakonske zaštite, da su ratni "lihvari stinu nežiđovt. 1 Vrijedno je zapamtiti, da je zakon ratne lihve u hrvatskom' saboru stvoren ne toliko iz protulihvarskih, koliko iz protužiđovskih obzira, ma da še s njime Židovi kao takovi ne pogadjaju i ne mogu pogoditi. Vrijedno je takodjer tražiti razloge; i adi kojih jeza vrijeme rata, u m kuti' zemljama i krugovima, tako poraslo Židovima neprijatno raspoloženje. Sv.e u svemu, možemo te razloge svesti na jednu formulu: prigovaraju nam, da su se Ž dovi za vrijeme rata silno obogatili, da su ratni lihvari, nesavjesni izrabljivači ratne »konjukture« t. j. bijede, u koju je ovaj rat sve zaraćene zemlje i narode survao. Da vidimo, koliko je istine u tom prigovoru. Prije svega, kako je sa tvrdnjom obogaćivanja Židova bez obzira na momenat lihve? Istina je, da se dosta Židova za vrijeme rata obogatilo. Dok je to sbeanje imetka bivalo u poštenju, nema tu šta prigovarati, pa sve da se radi o nebrojenim slučajevima obogaćivanja Židova, i sve da se radi o neizmjernim svotama, I Židovi imadu pravo na rad i na plodove rada. Nu nije uopće istina, da su se svi Židovj ili barem preogromna većina njih obogatili, da se imetak Židova kao cjeline povećao premda ni u tome nehi bilo ništa zla ili pokudna. Židovi u Bukovini, Galiciji, Ruskoj-Poljskoj, u zapadno-ruskim i istočnonjemačkim pokrajinama, u Rumunjskoj Srbiji, na bosanskoj granici, n velikom dijelu Belgije i sjeverne Francuske, izgubili su uslijed rata cijeli svoj imetak. Rat je najviše i najdulje bijesnio upravo ondje, gdje živi najveći dio židovskog naroda. I nije se prepuštalo samo slijepoj igri rata, da uništava sve, do če.-a'dodje, nego se ponajviše zlonamjerno i s nasladom išlo za što temeljitijim uništavanjem upravo

židovskih dobara i života. To je dokazano u mnogo tisuća slučajeva i dokumenata, pa zato hoćemo da ovu sramotu ratne istorije ovdje utvrdimo. Mnego je stotina tisuća računa se na prek • dva do tri milijuna Židova po si a'o uslijed rata beskućnicom i i prosjacima. Njihovi gubici nijesu nikako izjednačeni dobicima, sto su ih sretniji Židovi pojedmei uslijed rata stekli. Izrnedju osiromaši nja ogromnog, možda najbol/eg dijela židovsk g naroda i obogaćivanja medenog često najgoreg dijela židovskog naroda nema kompenzacije. Sto su Židovi uslij d rata izgubili, to su na žalo t izgubili i kao narod. Sto su pojedinci Židovi us'ijed rata dobili, to su dobili kao pojedinci, to nas Kao cjelinu, kao narod ne jača. Tako stoji sa bi lan som ratnih dobitaka i gubitaka židovskog naroda. Krvava je ironija, da se ži lovskom narodu, koji je uslijed rata najviše trpio, prigovara, da se je uslijed rata obogatio. Zašto se ipak čini, kao d.a su Ž'dovi barem u rmtvmkiji dakle i u Hrvatskoj u većoj mjeri uslijed rj*a stetli bogatstva nego nežidovi ?. Nije istina', da se to čini to se samo tvrdi, šapuće se okolo posvuda, pripovijeda se na trgovima i na ulicama, piše se u novinama, raspravlja se u parlamentima, izvraća se i kleveće i tvrdi se toliko i tako često i ustrajno, ,da se na koncu zaboravlja, da je sve to jedna golema laž. Laž dobiva lice istine. Zašto se ta laž širi? Jer su zaraćeni narodi posvema izgubili glavu, obezi.mili su. Katastrofa biva sve očitija i potpunija, traži se krivca i izlaz iz toga zla. Židovi tu igraju opet staru ulogu mtmjovoda; svemu su oni krivi. Ovu ulogu Židovima nameću jedni svijesno, drugi nesvijesno upravo oni, koji su skrivili ovaj darmar, pa imadu interesa na njegovu produljenju i boje se svršetka i odgovornosti. A bijedna raja je kao i dosele sklona da vjeruje tatu koji nastoji, da ga ne ulove, pa pokazuje na drugoga-i viče: »Držite tata!« Ne marimo poricati, da je u izvjesnim privrednim granama velik procenat bogataša Židova. To dolazi naprosto otuda, što je procenat Židova u tim privrednim krugovima oduvijek bio velik. Nije zasluga, nu niti krivnja Židova, da je tome tako.’ Židovi se nalaze naprosto a onim privrednim granama, u koje su ih pripustili. Bilo bi ludo tražiti od njih, da napuste te privredne' grane - u kojima su se prije mučili upravo onda, kada se te privredne grane ukazuju unosnima. Širi se mišljenje, kao da su se Židovi za vrijeme rata u većoj mjeri bacili na stanovite unosne privredne ’ grane, nego prije rata, da se procenat Židova u tim granama povećao. , I to je puka bajka, o čemu se može lako uvjeriti, tko .god objektivno pogleda oko sebe. Bez sumnje je pridošlo u izvjesne privredne grane za

vrijeme rafa dosta Židova, koji se prije rata tim poslovima nijesu bavili. Nn oni ipak nijesu povećali procenat Židova u tim privrednim graflama, već zato, jer je kud i kamo više Židova iz tih grana izašlo u času njihova uvojačenja ili bijega iz domaje. Sto više, procenat se Židova umanjio još i više u tim privrednim krugovima već i time, što' je kud i kamo više novajlija unišlo u te privredn** krugove iz redova nežidova. Postalo'je upravo poslovicom, da svatko hoće biti trgovcem. Za Židove je to navodno vrijedilo i prije rata. Sada to može vrijediti samo za nežidove.. Tko ima oči i hoće da vidi, ne može to poreći. Nu uza sav veliki procenat Židova u izvjesnim privrednim granama ne može se govoriti o oßbgaćavanju upravo i samo ovih »židovskih« privrednih grana »7jdpvsk.o. privredne grane nalaze se n stadiju likvidiranja. Robe ponestaje sve više, nestaju skladišta i pretvaraju se u novac. Utržak te robe, i tih skladišta poraslo Je prema, utršku, što, bi se bio za njih postigao, prije rata za toliko, za koliko je pala vrijednost novca. (Tu nijesu dakako uvaženi veći poslovni ten t! i osobne živetne potrebe.)'Nu pretvorbom robe u . novac nestalo je robe, , dovršena je likvidacija sklađ.šta. Drugačije je kod privrednih grana, u kojima ne „dominiraju'* Židovi,'u „nežiđovskinv' privrednim granama, koje se osnivaju na poljoprivredi. Tu t meljni radni kapital ne nes aje ine pretvara se u manje produktivan kapital. Što više, tu se temeljni radni kapital sve više povećava i popravlja kultuviranjem došele uopće neobradjene i intenziviranjem obradjivanja već otprije kulturnih zemljišta. Tu se ne troši, nego uvećava kapital, a paralelno raste i renta. Žetva se obnavlja svake godine, a njezin je utržak porastom cijena svake godine sve veći. Poljoprivreda imade pravu i najopsežniju ratnu konjukturu, poljoprivreda odbacivala je za vrijeme rata mnogo milijarda veće rente nego prije. Ne upuštamo se u ispitivanja, nije 1' ekonomska poklika poljoprivrednika uopće izvor cijele ratne „konjukturej skupoće jl'd. Dovoljno je istaknuti, da je znatno porasla ekonomska snaga poljoprivrede u kojoj Zidova gotovo i nema i da siv njezini dobici i dohoci za vrijeme rata tako silno porasli, da je upravo smiješno govoriti o nerazmjernom obogaćivanju Židova. Nesklonost prema obogaćivanju Židova raspiruje se i time, što se širi mišljenje, kao da Židovi valjalo bi reći: židovski trgovci uživaju osobitu potporu i protekciju vlada i oblasti! Dakako da je ito puka bajka. Mi o tim protekcijama ne znamo ništa. Mi bismo bili zadovoljni, da smo samo jednakopravni sa nežiduvima, da se od nas ne traži uvijek bolji i veći

Uredništvo i uprava nalaze se u Zagrebu, Ounđulićevaul.22i 11. kat lijevo Rukopisi se ne vraćaju.

God. I.

Izlazi dvaput mjesečno. Pretplata: Godiinje K 10, polugodišnje K 5. četvrtgodišnje K 3. Pojedini br. 40 fil

Broj 5